Klapa je neotuđiv dio dalmatinskog bića. Od davnina se na taj način ispoljava, onaj čisti, prostodušni govor duše. Klapska pjesma je iskrena, topla i duboka. Poput tješitelja, poput svjetla lumina nosi molitvu, vjeru i nadu. Ponekad se zna zaigrati, našaliti, nasmijati poput razgolićenog djeteta. A, onda opet, vidimo je kao zrelu ženu koja doziva svog voljenog, neumorno, uvijek iznova jer... ljubavi ima ka ulja u svići... Dok bude klape, bit će i pjesme, bit će ljubavi i života. Zato, sačuvajmo, podržimo, ujedinimo niti u prekrasno tkanje, baštinu za našu djecu
. mr. sc. Ivan Pehar