Delmata, vjeran životu kao životnosti, ne može odložiti upitnost i dezertirati iz života, njegovo hrvanje s izazovom i smislom biti ne može trajati ni kraće, a ni duže, od samog života. Tako, dok se mu čimo s pitanjima, ostajemo mladi. Počinje teškim pitanjem:
“Koliko je život uopće istinito događanje ne umijem odgovoriti upitajte me neko teže pitanje”
I završava:
“Ali ja postavih pitanja koja nadilaze sebe i to je njihov jedini mogući odgovor”