Skladbe

Stipišić kopa po iskonima. Traži ih; oni ga draže i uzbuđuju. Nalazi u njima, ako ih nađe - a nalazi ih -, odsjev trascedentnoga, vječnoga, pa postupa s njima, s tim našim iskonima, kao s ikonama, pun poštovanja da te dragocjene posude pune bisera, iskopane iz naslaga povijesti, pred naletom modernog barbarstva ne budu uništene. Obdaren tolikim darovima u ovoj nas zbirci dariva plodovima svoga uma i srca. Ove su skladbe, stihovi i crte-
ži odškrinuta vrata njegove ličnosti; otkrivajući nam sebe otkriva nam i nas same nama samima. (...)
Dr Petar Zdravko Blajić

Duhovne
(božićne, uskrsne i skladbe namijenjene blagdanima tijekom crkvene godine)

(...) Pjevači najčešće bijahu istodobno i crkveni kantaduri i svjetovni pivaoci, pa će podosta liturgijskoga stiha i pjeva prenositi tijekom du gih, ne samo glagoljaških nego i starijih koralnih vremena, u svakodnevno svjetovno, i ono iz svakodnevnoga življenja u crkveno. Stoga se i dandanas u napjevima iz tih razdoblja razabire blagi odsjaj liturgijskih tekstova, melosno ozračje ulaznih i pričesnih napjeva, psalama, himni, poklika, anti fona… (...)
(Lj. Stipišić Delmata,
iz vlastitih zapisa)

Skladbe namijenjene zborovima

»... Neka usrda drugarska združenost glasova je, kao u Stipišićevoj kompoziciji »Dalmatino, povišću pritrujena« bila neophodna stilska karakteristika, a negdje služila kao zdrava podloga za ostale bogate dijapazone izreka zborske muzike. Svugdje kristalna prodornost tonova, nesvakidašnja ljepota, zvučnost i jasnoća spleta harmonija dubokih gla sova, od epske punoglasnosti do čudesnog brujanja tihog pjevanja po put nekih orgulja. Taj zbor kao da otkriva tajnu duše i radost pjevanja.«
(Iz osvrta Đorđa Šaule povodom koncerta održanog u NGZ u
Zagrebu 16. travnja 1983. godine, tiskanog u »Vjesniku«.)