U posljednjih dvije tisuće godina Katolička crkva je skupila oveću kolekciju vjerskih materijala, od nezaboravnog Torinskog platna pa do zemaljskih i često sablasnih dijelova kostiju, tijela i krvi svetaca. Apostolska palača u Rimu ne čuva tu kolekciju za sebe, već učestalo služi kao odjel za pakiranje ostataka svetaca u kutije, ili čak omotnice, i zatim ih šalje u crkve diljem svijeta. I unatoč tome kolekcija je iz dana u dan sve veća. Milijuni takvih ostataka imaju neko značenje; mogu spašavati duše i liječiti tijela. Istovremeno, znanost je prikupila velik arsenal dokaza kako bi potvrdila ili demantirala autentičnost relikvija i ostataka, povijest kostiju i manifestacije fenomena poput stigmi, kipova koji plaču i slično. Velik broj novonastalih znanstvenih tehnika koristi se za određivanje točnog datuma i autentičnosti objekata koji su se stoljećima smatrali izvornima. Veronikin rubac, drvo Iskonskoga križa, čavli i trnovi krune koju je Isus nosio mogu se danas istraživati i podvrći novim zaključcima. Povezujući povijesne i vjerske činjenice s otkrićima moderne znanosti, Sora iznosi podrijetlo, nastanak i vjersko značenje svakog predmeta te istražuje autentičnost svakog pojedinog predmeta kroz prizmu znanosti.