Radnja kratkog romana talijanske književnice M. Morazzoni smještena je u malo francusko selo na početku 20. stoljeća. Slučaj o kojem se govori u prvoj rečenici bit će objašnjen tek na posljednjoj stranici knjige. Ostale stranice pripovijedaju o životu mladog, naočitog vlasnika male željezarije koji je brižljivo isplanirao svoj život: brak s lijepom, ali pomalo hladnom Agnes, tajnu vezu s odanom, ali neuglednom djevojkom te savjesno upravljanje trgovinom koja mu pruža povlašteni položaj u seoskoj zajednici. U njegovom životu ništa ne smije upadati u oči osim perfekcije. Tako i bude, dok nad romanom ne počne lebdjeti grijeh… No, da bi naslov romana imao svoje opravdanje, pobrinuo se još jedan glavni lik, a to je selo.
Ovo je roman o ljubavi, bez prikazivanja unutrašnjih previranja likova, ali čije stavove, razmišljanja i odluke objašnjavaju njihovi činovi. Što čini čovjek koji voli, koliko ga mijenja ljubav ili vrijeme u kojem ljubavi nema? Trpi li ljubav računicu, i uništava li ju strah ili laž? Ovo su pitanja koja se postavljaju čitatelju romana, koji je napisan vrlo vješto i bez patetike, ali s puno humora i dosjetke.
Na pitanje novinarke, kako objašnjava tvrdnju iz romana Slučaj Courrier da je u književnosti već sve napisano, autorica Marta Morazzoni kaže: „ Točno je…ne postoje situacije koje nisu obrađene, pročitane, pohranjene. U životu prvih stotinu ljudi, sadrže se svi životi koje je svatko pojedinačno, u rasponu od više tisuća godina, vjerovao da jedini on proživljava, i to prvi put. Srećom, povijesno sjećanje jedva može obuhvatiti one najznačajnije događaje, dok one beznačajne zanemaruje i time nas ostavlja u zabludi da se nikad ranije, nikome, nije dogodilo ništa slično, ni u dobru ni u zlu. Barem ne na taj način. I u te tri riječi: na taj način, sadržan je čovjekov život“.
Radnja kratkog romana talijanske književnice M. Morazzoni smještena je u malo francusko selo na početku 20. stoljeća. Slučaj o kojem se govori u prvoj rečenici bit će objašnjen tek na posljednjoj stranici knjige. Ostale stranice pripovijedaju o životu mladog, naočitog vlasnika male željezarije koji je brižljivo isplanirao svoj život: brak s lijepom, ali pomalo hladnom Agnes, tajnu vezu s odanom, ali neuglednom djevojkom te savjesno upravljanje trgovinom koja mu pruža povlašteni položaj u seoskoj zajednici. U njegovom životu ništa ne smije upadati u oči osim perfekcije. Tako i bude, dok nad romanom ne počne lebdjeti grijeh… No, da bi naslov romana imao svoje opravdanje, pobrinuo se još jedan glavni lik, a to je selo.
Ovo je roman o ljubavi, bez prikazivanja unutrašnjih previranja likova, ali čije stavove, razmišljanja i odluke objašnjavaju njihovi činovi. Što čini čovjek koji voli, koliko ga mijenja ljubav ili vrijeme u kojem ljubavi nema? Trpi li ljubav računicu, i uništava li ju strah ili laž? Ovo su pitanja koja se postavljaju čitatelju romana, koji je napisan vrlo vješto i bez patetike, ali s puno humora i dosjetke.
Na pitanje novinarke, kako objašnjava tvrdnju iz romana Slučaj Courrier da je u književnosti već sve napisano, autorica Marta Morazzoni kaže: „ Točno je…ne postoje situacije koje nisu obrađene, pročitane, pohranjene. U životu prvih stotinu ljudi, sadrže se svi životi koje je svatko pojedinačno, u rasponu od više tisuća godina, vjerovao da jedini on proživljava, i to prvi put. Srećom, povijesno sjećanje jedva može obuhvatiti one najznačajnije događaje, dok one beznačajne zanemaruje i time nas ostavlja u zabludi da se nikad ranije, nikome, nije dogodilo ništa slično, ni u dobru ni u zlu. Barem ne na taj način. I u te tri riječi: na taj način, sadržan je čovjekov život“.
Priredila: Vesna Karuza (02. srpnja 2020.)