Dame i gospodo, dragi fotoljupci! Kada sam prvi put ugledao ovaj izbor fotografija našega dragoga Tonća Brkana, živo mi je pred očima bljesnula slika njegova uobičajenoga početka radnoga dana. Svako jutro grabio je svojim krupnim koracima iz Varoša na Tržnicu po kruh i mlijeko. Uvijek u pedantno opituranim cipelama i besprijekorno ispeglanim hlačama, svježe obrijan i uredno počešljan. Svaka je dlaka stajala na svome mjestu. Rijetko je pokraj koga prošao bez pozdrava. Svi su ga poznavali i uvažavali. Bio je jedan od stupova građanskoga identiteta Zadra. Usput bi obavezno, posebno na Četiri kantuna, bacio koju jutarnju ćakulu.
Nakon doručka kretao je na posao. U ruci bi nosio samo fotoaparat na kratkom remenu. Nikada na ramenu. I ništa više. Nikakve borše, nikakve druge opreme. Jedino je još u džepu imao jedan ili dva rezervna filma. Kada sam puno godina kasnije (1986) susreo velikoga Marca Ribouda, fotoreportera svjetskoga renomea, jednoga od najuglednijih članova glasovite agencije Magnum, odmah mi je u oči palo da u rukama drži samo leicu. Ništa više.
Ova izložba, koliko god skromna, rječito podsjeća kako bi najljepši znak zahvalnosti Tonću Brkanu bio da se kulturnoj javnosti što prije omogući slobodan uvid u njegov digitalizirani fotografski arhiv. U tom se arhivu, očito, skriva neprocjenjivo blago vizualnih kodova gradske (i građanske) zadarske memorije.
(Proslov na otvorenju izložbe Ante Brkan - Na tržnici, 19. XII. 2008).