(Obrovac, 1937. - Zagreb, 2015.)
Dragi Džoni,
Tvoji najmiliji, tvoji prijatelji, kolege, lutkari, glumci, tvoji Zadrani, svi smo se okupili oko tebe u tuzi i dubokoj nevjerici. Nitko ne može vjerovati da te tako nenadano izdala tvoja silna životna energija, onaj polet kojim si neumorno širio optimizam i kreativnost. Bilo te je posvuda: lutke, kazalište, Kalelarga, košarka, Hrvatsko proljeće, Koncertna direkcija, Klovićevi dvori, Matica hrvatska, Međunarodna udruga lutkara ...!
Ponad svega bio si neizmjerno zaljubljen u Zadar i sve što je zadarsko, neizlječivo inficiran kazalištem i bez ostatka odan prijateljima. Mogao si puno toga podnijeti, ali nikako nisi mogao biti bez društva. Siguran sam da te upravo druželjubivost vezala uz kazalište, a zaljubljenost u Zadar obdarila duhom njegova stvaralačkog elana.
To je isti onaj duh što ga je tvoj školski kolega Igor Kuljerić slikovito opisao kada je rekao kako sva glazba koju sklada izvire iz njegovih „dječačkih fascinacija zadarskom rivom“. I ti si svoje fascinacije pobrao na Rivi i rasipao Zagrebom i diljem zemlje, ali nije bilo dana kada se nisi raspitivao za ljude i događaje u Zadru. Bio si antejski vezan za ovaj grad.
Uspomena na tebe, dragi Džoni, ostaje upisana duboko u našim srcima i pamćenju, a vrijeme će nam otkrivati bogatstvo i značenje tvoje baštine. Bez tvojega djela i poduzetnosti bili bismo siromašniji. Tvoj lutkarski opus golemim je dijelom ugrađen u temelje autentične zadarske lutkarske poetike i u samo sljeme modernoga hrvatskog lutkarstva, ali još nismo svjesni koliku ti zahvalnost dugujemo za duh zajedništva koji si širio među hrvatskim lutkarima i za poticaj pretvorbe lutkarskih kazališta u duhovne prostore.
Dragi Džoni, zna se koliko si zazirao od mira i spokoja, ali – evo - usud je odredio da ti u dubokoj žalosti poželimo miran počinak u zemlji koju si uvijek volio i koja ti nikada nije bila teška.
Zbogom, dragi naš Džoni!
Zadar, 4.XI.2015.