Izložba Bernarda Kotlara I to su radili naši stari
Skupljati stare, požutjele fotografije po prašnjavim obiteljskim bavulima i škafetinima nije sâmo za sebe baš neka osobita domišljatost. No kada se u to uđe s osjećajem za dublje značenjske konotacije, kao na izložbi Bernarda Kotlara pod nazivom I to su radili naši stari, tada sve poprima odlike kreativne avanture. Pomiješaju se imaginacija i stvarnost! Očigledno i obično postaju čudesno i uzbudljivo!
U nostalgičnoj potrazi za izgubljenim vremenom (koje se ne može obnoviti) Kotlar skuplja razbacane fotografske krhotine, čuvarice privatnih uspomena i osobnoga pamćenja, pa izlaže u javnom prostoru kao oznake duhovnoga potencijala zajedničke arbanaške memorije. Time vrijeme pretvara u mit ili umjetnički oblik gdje je sve moguće, čak i obnova davnih dana.
Dakako, tako što ne bi mogao postići bez afiniteta za semantičke kodove fotografije i bez vlastitoga kreativnog potencijala, ali i bez izravna dosluha s trendom u kojem svijet slikâ sve više potiskuje tradicijski svijet riječî. U drhtaju između izvanjskoga i unutarnjeg, Kotlar potiče naboj vizualnih emocija. Onako kako digitalna fotografija i video šire neverbalnu komunikaciju, tako i njegova selekcija od četrdesetak slika nudi potencijal za cijelu nordijsku sagu o Arbanasima. Mala baština za veliku priču!
To se vidi i po suradnji s autorom popratnoga komentara izložbe. Giovanni Matešić Jeremija također genetski osjeća duh arbanaškog identiteta, ali nije analitičar pozitivističkoga tipa koji će naširoko i nadugačko raspredati o onome na što već sâme fotografije upućuju. On, kao i (dobra) fotografija, pjesnički sažeto kodira samu bît onoga o čemu govori, ostavljajući čitatelju slobodan prostor za dogradnju konteksta.
Tu je negdje i dodatna vrijednost Kotlarova angažmana. Nije moguće previdjeti njegov smisao za istančan način izbora točno onih fotografija koje na autentičan način predočuju širok dijapazon tipičnoga načina života, rada i zabave u arbanaškoj prošlosti. Ni za jednu od njih ne bi se moglo reći kako je banalna ili prazna.
Podjednako, dosljedno je provedena lirska intonacija selekcije. Nema patetičnih scena ili diletantskih aranžmana. To što su odabrane samo snimke u crno-bijeloj tehnici nije slučajno. Za razliku od kolora, crno-bijeli postupak izravno transformira zbilju, a u današnje vrijeme dodaje još i specifičan retro look.
Sve u svemu, Bernard Kotlar uspješno širi i produbljuje kreativnu potragu za kodovima posvemašnjeg identiteta zadarskih Arbanasa, onako kako je to započeo 2011. godine izložbom Stara arbanaška ognjišta. Stoga ću podjednakim uvjerenjem ponoviti ono što sam i onda rekao: „Ovo je prizivanje duhova. Čista magija“
(Proslov na otvorenju izložbe 6. svibnja 2014)