Svaki tigar jednom poželi bicikl. On želi, naime, temeljito proučiti druge narode i običaje i posjetiti njegovu zaručnicu Maju Papaju. Zato mora dobro znati voziti bicikl da mu se ne bi nešto dogodilo. Kad je svoju želju saopćio Malom Medi, ovaj ga je upozorio na opasnosti koje prijete u prometu. Mali Tigar je bio jako tužan, nije mogao čak ni jesti. Međutim, Vijeće drugih životinja je odlučilo da Malom Tigru treba kupiti bicikl i kacigu.
Stric Fjodor i njegove životinje među najpoznatijim su ruskim pričama za djecu, prevedenim na brojne jezike, od engleskog, njemačkog i francuskog do japanskog, tako da će sasvim sigurno pronaći brojne čitatelje i u nas. Ako ste mislili da je stric Fjodor stvarno neki "stric", dobrano ste se prevarili, jer on je zapravo samo dječak, ali ga svi zovu stric Fjodor. Ali, kao što nijedno dijete ne može i ne treba biti poput odrasloga, ni naš Fjodor nije takav.
Thomas Edison će nadahnuti novi naraštaj znatiželjnih umova u ovoj zanimljivoj knjizi obogaćenoj praktičnim aktivnostima. Mladi čitatelji će naučiti kako je Edison označio početak razdoblja izuma svojim jedinstvenim pogledom na svijet i odbijanjem da se zadovolji samo jednim rješenjem za neki problem. Knjiga je poticajna za buduće izumitelje i znanstvenike, te ih upućuje na to da je važno biti ustrajan u vlastitim idejama. Mladi će se rado upoznati s osobom koja je izumila pokretne slike, fonograf, lutku koja govori i tisuće drugih praktičnih i zabavnih uređaja.
Tolstoj je velik i neusporediv svakim svojim djelom, a ova zbirka njegovih basni potvrđuje svu neobičnost i ljepotu piščeve misli upućene mladima kao pouke zrelosti, ali i kao savjet starijeg prijatelja i duhovnog učitelja koji je proživio i usvojio duboko iskustvo ljudskog roda. Ukazujući na složenost samog života kao izvora svih sukoba i drama, Tolstoj je iznio snažne primjere solidarnosti, prijateljstva, čovječnosti, povjerenja i zahvalnosti, pokazujući istovremeno i drugu stranu medalje: glupost, lakomislenost, lukavost, izdaju, obmanu i drugo.
Priče u ovoj knjizi jednostavne su i kratke. Njihovi su junaci sasvim obične djevojčice i dječaci od jedanaest ili dvanaest godina i poneki jednako običan oblak, stablo ili vrabac. Muče ih problemi kakve svi mali, ili poneki veliki, čitatelji imaju. Jesu li dovoljno dobri, lijepi, pametni…?Ali oni nikada nisu sami. S njima su oni koji ih vole, mama, tata, profesori, prijatelji, netko njima blizak. Knjiga može pomoći i vama na vašem putu odrastanja.
Češki književnik Karel Čapek (1890.-1938.) stekao je svjetski ugled svojim znanstveno-fantastičnim romanima i dramama u kojima izražava stav da nagli preobražaj ne čine uvijek svijet boljim. On je i autor pojma robot koji se iz češkog jezika proširio po cijelome svijetu i koji je toliko omiljen među mladim čitateljima. Čapek je pisao i moderne bajke poznate i hrvatskoj djeci. Dašenjka je duhovita pripovijest o malom i umiljatom štenetu i njegovim prvim koracima, doživljajima i nestašlucima u životu.
Najnovija knjiga Zvonimira Baloga osim kratkih aforističnih pjesama nudi i kratke priče koje su, osim na igri riječi, utemeljene na pretjerivanju, humoru, ironiji i grotesci. Snaga Balogovih tekstova je u jezičnoj imaginaciji kojom stvara naoko apsurdan svijet, ali nerijetko u njemu možemo pronaći i smisao uvijen u ironično ruho, koji nam često može otkriti mnogo toga o nama samima i onima koji nas okružuju. Poigravajući se riječima i komentirajući ih na neobičan način, autor postiže čudesne efekte koje krasi profinjeni humor.
Marina Čapalija gradi priče oko nekoliko motiva: ljubavi i odrastanja u okruženju topline, oblacima i njihovim kućama koje plove na dalekim, nedohvatljivim nebeskim otocima, čuđenju i znatiželjnom gledanju na svijet koji izranja kako pred dječjim očima tako i pod pogledima s visina. Domina Mina i Marijeta širom otvorenih očiju pitaju odrasle i ne čude se kako to oni znaju odgovore na sva pitanja, zato jesu odrasli i važni. Marina Čapalija ne piše po zadanim obrascima i prepušta smisao čitateljima u skladu s njihovim sklopovljem vrijednosti, poznavanja konvencija i čitateljskih iskustava.
Sigurno se mnogi od vas sjećaju svojih djedova koji bi vas uzeli u krilo ili sjeli pored vas kad biste imali neku malu virozu ili upalu grla ili neku takvu, skoro bezazlenu, ali neugodnu boleštinu, i pričali vam priče? Umjesto djeda može i baka, naravno! Ako se ne sjećate ni djeda ni bake koji su vam pričali priče, a željeli biste da jesu, uvijek možete kao Erwin Moser, sjesti i početi pisati svoje priče, zamišljajući svoga djeda ili baku, ili zamišljajući sebe kao djeda ili baku kako ćete te (ili neke druge) priče pričati svojim unucima.
