Karta cilja. Na rubovima, uz ostalo, piše: ZARA PORT, Italy. TARGET CHART No. 4-139-NA. Prepared By Intelligence Service Unit. A-2 Section. Haedquarters, NAAF APO 650, 951 t. Engr. Co. (Top.) (Avn). October, 1943. PLAN LOCATION NOT SHOWN BECAUSE OF MOBILE CHARACTER. S–2 OFFICERS WILL FURNISH CURRENT INFORMATION ON FLAK. SCALE 1:100000
 
Karta cilja. Na rubovima, uz ostalo, piše: ZARA PORT, Italy. TARGET CHART No. 4-139-NA. Corresponding Target Charts Air Ministary 6 (c) 95. RAF Midle East None. SCALE 1:13,500. Grid Intervals Correspond To 1000 Feet. PLAN LOCATION NOT SHOWN BECAUSE OF MOBILE CHARACTER. S–2 OFFICERS WILL FURNISH CURRENT INFORMATION ON FLAK. Date of photos 27–5–43.
 
Cilj br. 6 c 95. Može se, uz ostalo, pročitati: Target 6 c 95. Port Area ZARA Italy. BEOARINGS ARE MAGNETIC. 1:100000.
 
Posljedice napada 16. siječnja 1944. Fotografija br. 3007. ATTACKED JAN 16 1944. MAPRC. Ostalo nečitljivo.
 
Posljedice napada 22. veljače 1944. Fotografija br. 3015. Gore lijevo piše: ZARA MAPRC REPORT P.B.7 23-2-44. ATTACKED 13-2-44. Potonja informacija je pogrješna. Napad se dogodio 22. veljače 1944. U donjem retku piše: 3015, NA 892, 682 PR­Sqdn, FEB 22 ´44, 15,20, F36", 21000.
 
Posljedice napada 25. veljače 1944.
Fotografija br. 3130. Ostalo nečitljivo. (Pogledati Summaries, 25.02.44).
 
Posljedice napada 25. veljače 1944. Fotografija br. 3132.
Ostalo nečitljivo. (Pogledati Summaries, 25.02. 44).
 
Karta s oznakom Električne centrale.
Oznaka X na zapadnoj obali uvale Vrulje, Y na sredini sjeverne obale uvale Jazine, Z na Električnoj centrali na Kolovarama.
 
Analiza bombardiranja do 5. rujna 1944. Na slici piše: ZARA (ITALY) INFORMATION UP TO 5 SEPT. U gradskoj luci strjelicom je označen COSTUME HOUSE. Važnija mjesta, pogoci i podrtine obilježeni su slovima i brojevima.
 
Karta za izvješća o brodovima.
Može se pročitati: PORT ZARA (Italy).
For reporting enemy shipping (…) for HQ RAF (…)
 
Noćni napad, 3. ožujka 1944.
 
Snimka Njemačkoga ratnog zrakoplovstva, 13. srpnja 1944.
 
BALTIMORE, britanski laki bombarder sa četiri člana posade i jednom tonom bomba.
BOSTON (Douglas A-20 Havoc, također i P-70), američki laki noćni bombarder s tri člana posade
LETEĆA TVRĐAVA (Boeing B-17 Flying Fortress)
Američki teški četvoromotorni bombarder s osam tona bomba i 10 članova posade.
LIBERATOR (Consolidate B-24)
Američki teški četvoromotorni bombarder s 12 članova posade i 5,8 tona bomba.
 
MITCHELL (Nort American B-25)
Američki dvomotorni bombarder srednje jakosti sa četiri do šest članova posade i 1,6 - 2,7 tona bomba.
VENTURA (Lockheed B-34/PV)
Američki laki bombarder sa 4 – 5 članova posade i 1,6 tona bomba
WELLINGTON
Britanski teški dvomotorni bombarder sa šest članova posade i 1,6 tona bomba
 
 

Air Staff Operational Summaries

28.11.43.  24 američka mitchella (B-25) bombardirala grad, ostvarivši pogotke na zgradama i operativnoj obali u blizini mosta koji povezuje Poluotok s kopnom.
Interpretacija fotografije: Krateri na operativnim obalama i cestama. Oštećeni pokretni most i tvornica ili industrijske zgrade. Potopljen motorni brod od 60 do 75 metara i jedan jedrenjak.
 
16.12.43.  51 američki mitchell (B-25) napao luku i brodove. Bačeno 92 tone bomba. Pogođena skladišta i dva broda od 30 i 40 metara, od kojih je jedan eksplodirao. Velike eksplozije prouzročene su također na brodu od 140 metara, usidrenome pokraj Poluotoka, i na zgradama na jugoistočnoj strani operativne obale.
 
16/17.12.43. Devet bostona (A-20) letjelo u ofenzivnoj ophodnji ponad Splita i Zadra. Pogođen motorni brod u luci Zadar, a strojničkom vatrom napadnuta motorna transportna vozila na obalnoj cesti.
 
Interprertacija fotografije: Krateri na operativnim obalama i cestama. Oštećeni pokretni most i tvornica ili industrijske zgrade. Potopljen motorni brod od 60 do 75 metara i jedan jedrenjak.
 
27.12.43. 23 američka mitchella (B-25) napala brodove, bacivši 34 tone bomba. Šest zrakoplova napalo usidreni brod ali ga nisu pogodili. Ostali zrakoplovi napali brod od 8/10000 tona zapadno od Zadra i zamalo ga pogodili.
 
30.12.43. 24 američka mitchella (B-25) napala (grad), bacivši 39 tona bomba. Pogođena skladišta i zamalo pogođen brod. Eksplodiralo 75/100 mina jugoistočno od gata.
 
16.01.44. 24 američka liberatora uspješno napala grad i bacila 53 tone bomba.
 
22.02.44. 38 američkih liberatora napalo luku i bacilo 81 tonu bomba s dobrim rezultatima.
Interpretacija fotografije:: puno svježih oštećenja. Lučka obala pogođena na najmanje dva mjesta, a nekoliko malenih brodova vjerojatno potopljeno. Teretni brod, za koji je ranije rečeno da je oštećen, sada leži na boku. Dva velika požara još gore.
 
25.02.44. Devet B-17 koji su trebali napasti Veneciju, napali Zadar kao alternativni cilj. Bacili 24,1 tonu bomba. Nakon toga napad je izvelo 11 B-17 koji su pogodili stambeno područje jugoistočno od skladišta.
Interpretacija fotografija (među ostalima br. 3130 i 3132): vide se svježa oštećenja na obali kako slijedi: Malena grupa zgrada na unutarnjem kraju gata PORPORELA izravno je pogođena i potpuno uništena.
Novo oštećenje na već oštećenoj zgradi na sjevernoj strani Pošte.
Ruševine i krhotine oko ranije oštećenih zgrada očišćene su na nekoliko mjesta.
Nova oštećenja pokraj luke za malena plovila. Bolnica na sjevernoj strani luke pretrpjela je najmanje jedan izravan pogodak, sjeverozapadni ugao potpuno je uništen.
Najmanje pet pogodaka ceste na južnoj strani grada. Krateri su blokirali ili dijelom blokirali dvije ceste. Ima oštećenih kuća.
Nekoliko novih kratera vidi se u šumovitom predjelu istočno od Električne centrale.
 
3/4.03.44. 32 wellingtona, upućena u napad na Bihać, naišla na cilj prekriven oblacima, pa je 25 zrakoplova napalo Zadar i bacilo 38 tona bomba (uključujući 11 komada od dvije tone). Pogođena je lučka obala, zgrade i gat, a u gradu je prouzročeno nekoliko požara. Dva su aviona osvjetljavala cilj.
 

The National Archives, Kew

Govermment Communications Headquarters (The Catalogue Quick reference)
 
HW 1/2259 Južna Europa/Italija: (…) Njemačka armija stavila na raspolaganje potrebne brodove i bojnu pratnju za operacije na Zadarskom otočju, 22. studeni; nastavak informacija o vojnim operacijama u zadarskom zaleđu, njemačko napredovanje je spriječeno neprohodnim terenom, 22. studeni (1943); (…)
 
HW 1/2264 Južna Europa: (…); nastavljena operacija na Zadarskom otočju, Nijemci okupirali tri otoka, 27. studeni (1943); (…)
 
HW 1/2268 Južna Europa: (…); Njemačka operacija NOSEBAG, okupacija Zadarskog otočja i uništenje gerilskih skupina, završena je u studenom, ali bez uspjeha jer se neprijatelj povukao 26. studenog; buduće nakane za otoke: njemačka mornarica naređuje bivšem talijanskom kruzeru Niobe da ostane na raspolaganju nakon što je njemačka vojska odustala poduzeti bilo kakve daljnje otočne operacije zbog pomanjkanja brodovlja koje je povučeno s tog područja na područje Dalmacije da tamo podupre otočne vojne operacije, 30. studeni i 1. prosinac (1943);
 
HW 1/2412 Jugoistočna Europa: (…); pripreme za razaranje luka u Zadru, Šibeniku i Trstu, 2. veljače (1944); (…)
 
 

Postrojbe u napadu

Savezničko ratno zrakoplovstvo (Allied AF) nastalo je u siječnju 1943. godine od 12. američke zrakoplovne armije, Zapovjedništva RAF-a za Srednji istok (EAC) i nekih drugih savezničkih postrojba. Na čelu je stajao Vrhovni zapovjednik ratnog zrakoplovstva.
 
Sjeverozapadno afričko ratno zrakoplovstvo (NAAF) formirano je u veljači 1943. od Savezničkoga ratnog zrakoplovstva (Allied AF). Uz ostalo, imalo je Strateško ratno zrakoplovstvo (NASAF) i Taktičko ratno zrakoplovstvo (NATAF).
 
Zapovjedništvo Sredozemnoga ratnog zrakoplovstva (MAC) stajalo je na čelu NAAF-a i RAF-a za Srednji istok (EAC). Od 1. rujna 1943. sve administrativne funkcije Savezničkoga ratnog zrakoplovstva prenijete su na odgovarajuće postrojbe 12. američke armije. Poslove strožera NAAF-a obavljao je stožer 12. američke armije, za NASAF je radio stožer XII. bombarderskog zapovjedništva (BC), a za NATAF stožer XII. zapovjedništva za potporu (XII A Spt Cmd).
 
Sredozemno savezničko ratno zrakoplovstvo (MAAF) konstituirano je koncem 1943. godine od Sjeverozapadnoga afričkog ratnog zrakoplovstva (NAAF) i Zapovjedništva Sredozemnoga ratnog zrakoplovstva (MAC). U novome rasporedu 15. američka zrakoplovna armija postala je glavna strateška snaga (MASAF), a 12. armija glavna taktička snaga (MATAF).
 
12. američka zrakoplovna armija formirana je u kolovozu 1942. U rujnu je prešla u Englesku, a tada u sjevernu Afriku, gdje je u studenome sudjelovala u invaziji na Alžir i Maroko. Operirala je na Sredozemlju do konca rata. Letjela je u Sjeverozapadnome afričkome ratnom zrakoplovstvu (NAAF) od veljače do prosinca 1943, a tada u Sredozemnome savezničkom ratnom zrakoplovstvu (MAAF).
 
15. američka zrakoplovna armija počela se stvarati koncem listopada 1943. od dijelova 12. armije (XII. bombardersko zapovjedništvo) i novih postrojba. "Anagažirana je prvenstveno za strateško bombardiranje ciljeva u Italiji, Francuskoj, Njemačkoj, Poljskoj, Čehoslovačkoj, Austriji, Mađarskoj i na Balkanu". Imala je oko 85 eskadrila letećih tvrđava i liberatora , a za njihovu pratnju 22 eskadrile mustanga i lightninga. Njezine su operacije stavljene pod neposredan nadzor zapovjedništva Američkoga strateškoga zrakoplovstva u Europi (USSAFE). Počela je letjeti 2. studenog, a tijekom prosinca preuzela je sve teške bombardere 12. armije.
 
450. teška bombarderska skupina iz 15. američke zrakoplovne armije, počela je dolaziti iz SAD-a u Manduriju (istočno od Taranta u južnoj Italiji) u prosincu 1943. Dvije eskadrile liberatora, 720. i 721, doletjele su 2. i 3. siječnja 1944. Poznata je po napadima na Steyr i Regensburg od 20. do 25. veljače 1944 (The Big Week).
 
321. bombarderska skupina pripadala je 12. američkoj zrakolovnoj armiji. Letjela je u sastavu Sjevernoafričkoga strateškoga ratnog zrakoplovstva. Stigla je iz Tunisa u Grottagliu (Taranto) 3. i 4. listopada 1943, a od 20. do 27. studenog preselila se u Amendolu (Foggia). Njezine su eskadrile bile “angažirane primarno za potporu i operacije izolacije, bombardirale su željezničke pruge i kolodvore, glavne ceste, mostove, nadvožnjake, koncentracije postrojba, strojnička gnijezda, brodove, luke i druge objekte u sjevernoj Africi, Francuskoj, Siciliji, Italiji, Bugarskoj, Jugoslaviji i Grčkoj”.
 
340. bombarderska skupina iz 12. američke zrakoplovne armije bila je raspoređena u Taktičkome bombarderskome ratnom zrakoplovstvu (Tactical Bomber Force). Prvo je boravila u San Pancraziju. Onamo je najprije 15. listopada 1943. stigla 489. eskadrila, 25. listopada doletjela je 486, a 29. listopada 487. i 488. Odatle su 19. studenog 1943. sve prešle u Foggiu, a početkom 1944. odletjele u Pompeje. Zrakoplovstvo te skupina “angažirano je uglavnom za podršku i početne operacije, ali je kadikad bombardiralo i strateške ciljeve. Ciljevi uključuju zrakoplovne luke, željezničke pruge, mostove, cestovna raskrižja, skladišta, vatrene položaje, koncetracije postrojba, željezničke kolodvore i tvornice u Tunisu, Siciliji, Italiji, Francuskoj, Austriji, Bugarskoj, Albaniji, Jugoslaviji i Grčkoj”.
 
12. bombarderska skupina letjela je prvo u sastavu 9. američke zrakoplovne armije iz Engleske na Europu, a u ljeto 1943. počela je prelaziti u 12. armiju u sjevernoj Africi. Ondje je raspoređena u Taktičko bombardersko ratno zrakoplovstvo (Tactical Bomber Force). Njezine četiri eskadrile (81, 82, 83 i 434) došle su u Foggiu sa Sicilije 5. studenog 1943. “Operirala je uglavnom protiv ciljeva u sjevernoj Italiji do siječnja 1944. Neke je misije obavljala u Albaniji i Jugoslaviji”.
 
205. skupina britanskoga RAF-a letjela je u sastavu Sredozemnoga savezničkog strateškog zrakoplovstva (MASAF).
 
Balkansko ratno zrakoplovstvo (BAF) formirano je u lipnju 1944. kao posebna postrojba za pomoć pokretima otpora na Balkanu. Imao je 24 eskadrile s posadama iz osam različitih nacija. Letjele su u sastavu RAF-a. Zračna im je luka bila u Canneu pokraj Termolija. Njihov stožer u Bariju nije zapovjedao samo zrakoplovstvom. Koordinirao je sve transjadranske operacije. Njemu su, na primjer, bile podređene Jadranske kopnene snage (Land Forces Adriatic). U sastavu BAF-a letjele su i dvije partizanske eskadrile. Nisu mogle sudjelovati u napadima izvan granica bivše Kraljevine Jugoslavije. Bombardirale su Obrovac (28. kolovoza), Tkon (9. i 10. rujna), Biograd (1. listopada 1944), strojničkom su vatrom tukle cestu Benkovac–Obrovac–Gračac, nadzirale Zadarski kanal, ali nad Zadrom nikada nisu ispalile ni jedno jedino zrno.
 

Zadaće

  • "Glavne zadaće u sjevernoj Africi, sicilijanskoj kampanji i invaziji na Italiju angažirale su do listopada (1943) većinu udarnih snaga savezničkoga ratnoga zrakoplovstva na Sredozemlju, ali kada su se jednom čvrsto stabilizirale na kopnu, jedinice Taktičkoga i Obalnoga ratnog zrakoplovstva počinju letjeti ponad Jadrana i Jugoslavije. Njihova je zadaća bila spriječiti neprijatelja da ojača koncentraciju zračnih snaga u Jugoslaviji koje bi mogle poslužiti kao prijetnja savezničkom istočnom boku u Italiji; operacijama na dalmatinskoj obali pomoći vezivanje njemačkih divizija u Jugoslaviji i onemogućiti bilo kakvu potporu talijanskoj fronti s te strane; ometati neprijateljsku kontrolu dalmatinskoga otočja, držeći pri tomu otvoren pomorski put za opskrbu partizana; i naposljetku osigurati neposrednu zračnu potporu koju je tražio maršal Tito (…) U zadnja dva mjeseca te (1943) zrakoplovi Strateškoga, Taktičkoga i Obalnoga ratnog zrakoplovstva krstarili su uzduž i poprijeko Jadrana. Napadani su brodovi, luke, cisterne za vodu radiostanice, skladišta benzina, važni mostovi i topnički položaji" (Iz Povijesti britanskog RAF-a, 1954).
 
  • "Neke su zadaće izvršavane na drugoj strani Jadrana, obično kada je loše vrijeme nad Italijom ograničavalo operacije sjeverno od bojišnice. B-25, A-20, P-40 i baltimori bombardirali su i mitraljirali luku i brodove u Splitu. Često je napadan Metković (…) Drugi ciljevi bili su dokovi u Draču, Albanija, luka i brodovi u Zadru, te luka i željeznička pruga u Šibeniku (…) DAF je bio vrlo uspješan tijekom napada na jugoslavenske aerodrome, dalmatinske luke Split, Šibenik i Zadar, te željeznice i putove za opskrbu neprijatelja u njegovim operacijama protiv Titovih partizana (…) Obalno je zrakoplovstvo također bilo aktivno preko Jadrana, njegova RAF 242. skupina, koja je prešla u istočnu Italiju u listopadu (1943), napadala je luke, željeznice, transporte, brodove i vojne uređaje" (Iz Povijesti Američkoga ratnog zrakoplovstva, 1953).