Mogu raditi nered po čitavoj sobi. I u čitavom stanu. Mogu igrati nogomet s čarapama. Mogu sjediti na WC-u i vrata kupaonice držati otvorena. Mogu lijepiti postere gdje god hoću i nitko ih nikada neće poderati. Mogu sama pojesti cijelu čokoladu. Ni s kim je ne moram dijeliti. Jednom sam tako pojela dvije čokolade odjednom pa mi je bilo zlo. I povraćalo mi se. A nije bilo nikoga da mi drži glavu nad lavorom. A ja mrzim povraćati sama.
Autoričin stil kratkih, jezgrovitih rečenica nanizanih jedna ispod druge stvara dojam nabačenih misli od kojih se ležerno, kao usput, izvija priča o velikoj životnoj prilagodbi, nesebičnoj ljubavi i žrtvama koje moraju podjednako podnositi svi članovi obitelji kad je riječ o zajedničkom životu različitih generacija. Izuzetno toplo djelo. (Diana Zalar)
Tekst preuzet s poleđine knjige.
Odabrala: Žozefina Žentil Barić