Baba Jaga? Upitate li za nju, svatko će vam drukčiji odgovor dati: netko veli Suncu kuma, netko kaže vještica, jednomu je pomogla, drugoga bome i pojesti htjela. Svi se slažu da je strašna, ali nitko ne zna ni kada je ni zašto takvom postala. Sigurno je jedno: za vijeka se svojega svakakvih čuda nagledala, a sad je evo u priči kakvu ne poznaje...

 

Babi Jagi glavnu ulogu, dok se ona u narodnim pričama redovito pojavljuje kao sporedni lik, epizodno – kao osoba koja pomaže, odmaže, prijeti ili straši. U ovoj suvremenoj verziji autor ju je smjestio u njezino uobičajeno okruženje: na rub šume, u kuću na kokošjim nogama s lubanjama kao svjetiljkama, ali je promijenio njezinu poziciju – ovdje je ona osoba koja treba riješiti određene zadatke, prevaliti neke prepreke i pri tome treba pomoć. Napao ju je div Zaborav i odnio joj njezine tri haljine: bijelu, crvenu i crnu (mladost, zrelost i starost). Mora poći u Taj Grad gdje joj Zaborav zadaje zadatke u čijem joj rješavanju pomaže lutka. Roman fantastično kombinira potpuno novu i maštovitu priču s repetitivnim elementima koji se pojavljuju u klasičnim pričama o Babi Jagi, kao što su lutka pomagačica, izrazi koji se ponavljaju, zadatci koji se pred nju postavljaju, jednostavne radnje koje se obavljaju, a koje pomažu rješavanju zadataka. Baba Jaga u ovoj priči na svakoj stranici pokazuje svoj slojeviti karakter – tajanstvena je baba iz narodnih priča, ponekad moćna vještica puna snage, povremeno izgubljena starica, a zatim velikodušna darovateljica. Romanov je jezik stilski dotjeran, priča na više razina simbolična, a Baba Jaga i ovdje ruši stereotipe.
U to se savršeno uklopio likovni izraz mladog i nagrađivanog ilustratora Manuela Šumberca čiji kolori podsjećaju na starinsku priču, a likovi i njegova duhovitost doprinose suvremenoj dimenziji priče.
Tekst preuzet iz Jutarnjeg lista
Tagovi: