Nizozemski autor, Gerbrand Bakker, svoj prvi roman “Gore je tiho” objavio je 2006. godine i osvojio domaću publiku i kritičare. Četiri godine poslije dodijeljena mu je međunarodna nagrada IMPAC Dublin. Roman je otada preveden na devetnaest jezika, a zaprešićka “Fraktura” objavila je hrvatsko izdanje.
Između korica knjige zbijeno je malo radnje, ona ne nudi ni dinamični zaplet ni spektakularni obrat.
Priča je to o čovjeku koji je radi mira u kući jednom davno morao odustati od studija, da bi potom započeo život “s glavom ispod krave”, nevoljko prepušten rutini seoskih poslova.
Knjiga nudi zanimljiv uvid u farmersku svakodnevicu na bogatom sjeverozapadu Europe. Glavni junak ima dvadeset krava i većinu prihoda ostvaruje od prodaje mlijeka. Ima i dvadeset ovaca, no niti ih šiša, niti muze. Tek, kad se janjci okote, rasproda mladunčad. Potrebe za povrćem namiruje iz vlastita povrtnjaka, a dva magarca drži iz čiste ljubavi.
„Protagonist je vrlo marljiv i skroman, pravi maneken protestantske radne etike u paketu s kojom ide i prezir prema bilo kakvoj vrsti razmetljivosti.On ne izlazi na večere u restorane, ne pije, ne puši (barem ne veći dio romana), ne tjera modu, ne vozi bijesni automobil, ne šepuri se u golemom traktoru, a prvi će televizor u životu kupiti tek nakon stotinjak stranica.“ (Ivica Ivanišević, Slobodna Dalmacija)
“Život, smrt, osamljenost, izgubljeni snovi – tu smo priču čuli već bezbroj puta, no Bakker je pripovijeda tako svježe kao da ju je upravo izmislio”, zapisao je o knjizi kritičar “Die Zeita” i toj se laskavoj ocjeni nema što dodati.
