Jaume Cabré: Ispovijedam

Djelo Ispovijedam katalonskog pisca Jaumea Cabréa takvog je ekspresivnog dometa da predstavlja prototip izraza „djelo“ - veliko djelo, Meisterwerk. Njegovih gotovo 750 stranica teško je svesti na samo jednu priču poput one naznačene na omotu knjige: 1950-tih dječak Adrià Ardèvol odrasta u Barceloni u obitelji bogatoj antikvitetima, skupocjenim knjigama i znanjem, ali ne i toplinom i ljubavlju. Njegov otac-erudit, vlasnik prodavaonice antikvitetima, sveo je dječakov život na poliglotsko učenje jezika i perfekcionističko sabiranje svih postojećih humanističkih znanja, a u neveselom dječakovu životu značajnu ulogu igra najvredniji očev artefakt u sefu, imaginarna Storionijeva violina Vial iz 1764. g. Adriàov otac ubijen je u nejasnim okolnostima, a Adrià naslućuje da je razlog upravo Vial te da je i on nehotičan krivac za očevu smrt…

Svi se protagonisti – a njih je znatan broj, toliki da je autor na kraju knjige napravio popis imena prema vremenskim i prostornim koordinatama! – međusobno isprepliću, bez obzira živjeli u Barceloni u 20. st., planinskom benediktinskom samostanu u Španjolskoj u 14. i 15. st., Auschwitzu, Rimu na početku 20. stoljeća, afričkoj zabiti… I ne samo da su njihove sudbine nerazdvojivo isprepletene, nego autor rabi ingenioznu pripovjedačku tehniku pomoću koje u jednom stoljeću i mjestu govori jedan lik romana, da bi sljedeću rečenicu nastavio potpuno drugi lik koji je doslovno „preskočio“ nekoliko stoljeća i  tisuća kilometara. Srodnu tehniku predstavljaju i skokovi iz 1. u 3. lice jednine i obrnuto. Takvi načini pripovjednog tijeka u prvi se mah čine iznimno napornima za čitanje te bi kod drugog autora zacijelo bili nepodnošljivi, tim više što se ne radi o knjižici neznatna opsega. Kod Cabréa ti su prijelazi možda neobični, ali ne i teško prohodni; štoviše, čine se kao posve prirodni. Knjiga se čita bez napora, u neprestanoj akceleraciji, dok autor čitatelju ipak ostavlja dovoljno prostora za razmišljanje.

Spomenuti tematski okvir djetinjstva A. Ardèvola koji odrasta u vrhunskog intelektualca doživotno zaljubljenog u židovsku umjetnicu Saru Voltes-Epstein, u prvi mah naznačuje uzbudljiv povijesni triler, tipičan za suvremeno knjižarsko tržište. On bi se u prosjeku sveo na trenutan tržišni uspjeh i sljedeće čitateljsko iskustvo: knjigu ćemo pročitati u jednom dahu, procijeniti je dobrom i za tri tjedna zaboraviti na nju. Cabré je stvorio knjigu koja nadrasta žanrovsko, vremensko i tematsko određivanje romana te postavlja nove kriterije za stvaranje suvremenog romana. Teme se međusobno dodiruju, isprepliću, udaljuju i ponovno približavaju. Mogli bismo reći da je tema romana i violina Vial koja funkcionira gotovo kao živi lik, a oko koje se ispreda čudovišna povijest prepuna nasilja: drvo iz kojeg je napravljena violina izrasta iz leša ubijenog redovnika iz 15. stoljeća, violina je upletena u umorstvo čuvenog francuskog skladatelja i violinskog virtuoza Jean-Marie Leclaira, postaje vlasništvom židovske violinistice koja završava u Auschwitzu te objektom ucjena i preprodaja nacističkih zločinaca u bijegu, uzrokom smrti Adriàovog oca itd.itd. Tema bi mogla biti i glazba kroz povijesni presjek važnih skladateljskih opusa koji posvuda izranjaju, tema bi mogla biti ljubav između Adrià i Sare, a mogla bi biti i kulturna povijest Europe. Cabré je, slično svom glavnom liku, intelektualac čija erudicija pršti iz stranice u stranicu, te je i sa te strane užitak čitati ovu knjigu – do te mjere da bismo mogli reći da knjiga i jest svojevrsna (kulturna) povijest Europe.

 

Autor: Helena Novak Penga