Milan Kundera - Praznik beznačajnosti

„136 stranica. Dva sata čitanja. Književni užitak.“ Ovako bi se u najkraćoj formi mogao opisati roman  Praznik beznačajnosti Milana Kundere.  Kundera je autor koji je stekao kultni status češkog  disidenta. Svoju novu domovinu pronašao je u Francuskoj. Dvojnost ljubavi prema pravoj i stečenoj domovini, očitovala se u jeziku pisanja njegovih  književnih djela:  češkom i francuskom. Praznik beznačajnosti njegov je zadnji objavljeni roman, nadamo se ne i posljednji, iako ga je napisao u svojoj 86. godini. Radnja romana podsjeća na filmove Quentina Tarantina. Nižu se dijelovi romana - sedam cjelina, koji u pojedinim sekvencama ne nagovješćuju povezanost i logičan slijed, da bi se u zadnjem poglavlju, baš kao ''u filmu'', svi dijelovi posložili i poput slagalice objedinili, i objasnili zašto je sve teklo zadanim redoslijedom. Kundera isprepliće fikciju i stvarnost, prošlost i sadašnjost, anonimne likove i stvarne povijesne ličnosti, razdvaja važno od nevažnog... A sve obavija velom jetkog humora. Sam početak romana nagovješćuje kakav će biti njegov tijek - minijaturni esej o ženskom pupku, u lepršavom Kunderinom stilu, daje naslutiti da će se čitatelj dobro zabaviti, ali i dobiti priliku upoznati filozofsku stranu pisca. Teško je čitav roman ispričati u dvije riječi, ali ovom magu riječi i to je uspjelo. Kundera je roman naslovio Praznik beznačajnosti. 
Dragi čitatelji, dobivam snažan poriv objasniti zašto, ali znam da bi tako bio uskraćen sav užitak čitanja ove književne poslastice.
Milan Kundera nije dobio Nobelovu nagradu za svoj književni opus. Koja pogreška! Jedan je od najvažnijih autora u drugoj polovici 20. stoljeća i svatko tko voli književnost zna da su njegovi romani Nepodnošljiva lakoća postojanja, Knjiga smijeha i zaborava, Šala, Smiješne ljubavi  nezaobilazni u čitateljskom sazrijevanju.
Priredila: Antonijela Nekić (10. listopada 2019.)