Mirjana Buljan - Apsirtov pupak

Za ljetne vrućine predlažemo vam malo morskog ugođaja: Apsirtov pupak Mirjane Bulj. Radnja ove nevelike zbirke kratkih priča u izdanju Meandarmedie smještena je u fikcionalni Mali Stari Grad koji bi mogao biti i na Cresu i na Lošinju, a i na Susku. Intrigantan naziv knjige potječe od  termina Apsirtidi, cresko-lošinjske skupine otoka koja je dobila ime po mitološkom Medejinom bratu Apsirtu, a iz čijeg je raskomadanog tijela - prema legendi – i nastalo otočje. Tu temu dotiče i priča istog naziva kao i knjiga: može se doista reći da se radi o priči jer i baka iz Apsirtovog pupka pripovijeda pradavne priče koje se duboko urezuju u pamćenje slušatelja.

Autorica/pripovjedačica u kratkom se uvodu obraća publici u gotovo baroknoj maniri, pojašnjavajući svoju ulogu kroničarke kao došljakinje na „ovaj prelijepi otok i u njegov drevni, nekada glavni grad… odakle su mnogi neumitnošću ljudskih sudbina jedan za drugim odlazili u nepovrat nepoznatog nam širokog svijeta i s onu stranu sunca i svjetlosti“. U dvadesetak kratkih priča upoznajemo niz zanimljivih otočkih likova, od kojih neki zacijelo pripadaju mjesnim ridikulima: Mikula, Ivanka, Verona, Gvido, don Gavde, Čićo, Bepo i niz drugih, čiji se životi u jednoj maloj, ruralnoj i zatvorenoj zajednici moraju međusobno ispreplitati. Susrećemo ovdje i došljake poput njemačke turistice Hilde, nove stanovnike otoka, koji – možda i predvidljivo! – moraju biti s kontinenta (Baranjci Ištvan i Suzana, Bosanci Mujo i Meho, slavonska folksdojčerska liječnica Felicitas i dr.), ali i (kako ih nazivaju domaći) vojne i političke „lopove s kopna“, koji su poslije Drugog svjetskog rata zauzeli napuštene patricijske i veleposjedničke kuće. Ocrtavanje svakodnevice zajednice u pripovijedanju jednako je važno kao i sudbine pojedinca tijekom različitih političkih sustava u 20. stoljeću, a koje je fikcionalna pripovjedačica upoznala po dolasku na otok.

Lokaliteti poput Osorščice, špilje sv. Gaudencija, samostana sv. Martina u Martinščici ili pak jasnog imenovanja Suska kao mjesta radnje stapaju otoke Apsirtida u jedan fikcionalan otok. A ipak, zahvaljujući svojim općim značajkama, mogla bi to biti prototipska priča o bilo kojem našem otoku, s karakterističnim otočkim likovima i tipičnim sudbinama brojnih hrvatskih otoka - tim više što autorica ne koristi dijalektalni govor nekog konkretnog otoka, već tek mjestimično pokoji regionalni izričaj razumljiv svima. Otok je predstavljen kao svojevrstan izgubljeni raj, kakvim svaki dislocirani bodul smatra otok svog djetinjstva. Mogla bi ovo biti i fikcionalna, ali i memoarska i biografska proza, povijest zajednice…  što god čitatelj poželi pronaći u tekstu. Čitatelj bi mogao iščitavati i otkrivati nevidljive metaforike i skrivena značenja, a mogao bi se i opuštati uz lako čitljive i pitke ljetne priče, pune ljudske topline, humora i jednostavnosti. Ako se odlučite za ovaj drugi pristup, pri završetku čitanja osjećat ćete se jednostavno – dobro i neopterećeno! (I zaključit ćete da nam u domaćoj književnosti nedostaje upravo ovakvih knjiga.)

Uz vještu pripovjedačicu poput Mirjane Bulj smjestite se u ugodnoj hladovini, pripremite se za pozitivnom energijom nabijene stranice te se uputite na vlastiti imaginarni otok!

 

Autor: Helena Novak Penga