Natalia Sanmartin Fenollera - Buđenje gospođice Prim

Sudeći po razigranoj, šarenoj retro-naslovnici te pozicioniranju knjige u biblioteku Populus, u prvi mah se čini da je splitska vjerska izdavačka kuća Verbum objavila još jedan roman namijenjen najširim čitateljskim krugovima. Ali, time što su izdavači Nataliju Sanmartin Fenolleru stavili uz bok američkim protestantskim autoricama poput Tess Afshar ili Francine Rivers iz spomenute narodske biblioteke, jasno nam je da su ili prevagnuli tržišni razlozi  ili izdavači uopće nisu shvatili ovu autoricu:  Natalia Sanmartin Fenollera i suvremena američka protestantska književnost ne mogu se nalaziti na suprotnijim polovima.

Tema je sljedeća: obrazovana, liberalna i profinjena mlada žena Prudencia Prim dolazi u mjestašce San Ireneo de Arnois - koje bi se najbolje dalo opisati engleskim izrazom quaint -  da bi bila privatna knjižničarka neobičnog eruditskog čovjeka iz naslonjača. Ovdje susreće podjednako neobične mještane, među kojima se ističu članice Feminističke lige San Irenea, odlučne u nakani da gospođici Prim nađe supruga. Sklapajući prijateljstva s iznimno obrazovanim, kulturnim stanovnicima koji su napustili često nevjerojatno uspješne karijere da bi živjeli u ovom civilizacijskom utočištu od suvremenog svijeta, gospođica Prim polako započinje s preobrazbom vlastitih liberalnih ideja o braku, odgoju, ulozi i biti žene… uviđajući da bi iritantan čovjek iz naslonjača mogao biti onaj pravi zbog kojeg bi se ipak odlučila za brak, unatoč dosadašnjim predrasudama o toj „beskorisnoj i nestajućoj instituciji“ (str. 49).

Natalia Sanmartin Fenollera španjolska je novinarka i intelektualka čija se široka evropska naobrazba itekako osjeća u knjizi.  Ovo nije ljubavni roman, kao što bi se u prvi mah dalo zaključiti, već podloga za višežanrovski i višeslojni tekst, među inim i o ulozi europske kulture i tradicije u suvremenoj Europi koja se s gnušanjem lišava vlastitog identiteta i prošlosti. Zbog velikog broja referenci na sukus svjetske kulturne baštine, a osobito na književnost, ovaj će se tekst teže čitati bez dostatnog obrazovanja. Buđenje je roman u kojem su velike stvari izrečene na prikriven način, kroz detalje koji se na prvi pogled čine nevažnima, ali su nositelji smisla i težine - što je i razlog više zašto se knjiga ne može čitati na brzinu, bez ulaska u idejne postulate. Fenollera radi pronicljivu i suptilnu subverziju suvremenih društvenih dogmi: kapitalističkih i socijalističkih ekonomija, agresivnog i radikalnog feminizma, omalovaženog braka, potisnute uloge religije u društvu, ubrzanog stila života te društvom nametnutih i strogo kontroliranih sustava odgoja i obrazovanja.  Odlučnost  kojom stanovnici gotovo utopijskog San Irenea brane svoje životno pravo da žive starinskim, sporim stilom života, bave se obrtima i poljoprivredom, sami obrazuju svoju djecu na vrhunskim umjetničkim i književnim djelima ili klasičnoj filologiji te sami odgajaju svoju djecu prema vlastitim vrjednosnim okvirima, daleko od liberalnih obrazovnih sustava – slična je odlučnosti boraca Termopilskog klanca koji unaprijed znaju da je bitka izgubljena. No, „čovjek ne može sagraditi svijet po mjeri, ali ono što može jest izgraditi gradić“ (str. 73).

Sanmartin Fenollera na jednako suptilan način, više kroz temeljne ideje nego verbalnim izričajima, dotiče i temu kršćanstva kao vjere koja oblikuje život i njegov smisao. Knjiga nije vjerska propaganda, štoviše, namijenjena je svim čitateljima, bili oni vjernici ili ne. (U konačnici, stanovnici San Irenea nisu samo katolici, već i skeptici i agnostici u potrazi za dobrim, lijepim i istinitim, što je i definicija Prudencije Prim). Ipak, u svojoj nutarnjoj bîti ovo je duboko katolička knjiga, čija je autorica strastvena zaljubljenica u katoličku tradicionalnu latinsku liturgiju, koju na više mjesta naziva „starom rimskom liturgijom“. Stoga je razumljivo da Sanmartin Fenollera radnju smještava u mjesto čiju duhovnu jezgru čini fikcionalna tradicionalna benediktinska opatija sv. Ireneja te spominje stvarna kultna mjesta suvremenog katoličkog tradicionalnog pokreta poput Le Barrouxa ili Nursije/Norcie. Norcia je i posljednja lokacija romana: „Benediktova kolijevka“ mjesto je na koje gospođica Prim odlazi u uspješnu potragu za životnim odgovorima i koje postaje ishodištem njenog novog života.

Buđenje gospođice Prim roman je o čežnji za lijepim, istinitim i dobrim. U njemu je sve toplo, uglađeno, nevino i profinjeno, sa tihim, ali upornim buntom protiv dogmi suvremenog liberalnog društva. Zanimljivo je da je ovakav roman postigao superiorne ocjene u Elle ili The Huffington Postu. Vjerojatno u uvjerenju da se radi o španjolskoj verziji hyggea, možda njihovi recenzenti nisu shvatili autoričinu poantu (?)…  ali su barem prepoznali književnu vrijednost elegantnog, inteligentnog, šarmantnog - i jednostavno lijepog rukopisa Natalije Sanmartin Fenollere kojeg možete čitati u izvrsnom, znalačkom prijevodu Lovre Sučića.

 

Autor: Helena Novak Penga