Nizozemski povjesničar Rutger Bregman našim je korisnicima već poznat po svojoj knjizi Utopija za realiste u kojoj čitateljima predstavlja povijest ideje o uvođenju univerzalnoga temeljnog dohotka. Šira publika mogla ga je zapamtiti kad je na Svjetskom ekonomskom forumu u Davosu najbogatijim ljudima svijeta s osmijehom na licu dobacio da, dok su im puna usta „filantropije“ i „humanosti“, a u praksi čine sve da izbjegnu platiti poreze, odbijaju građansku obvezu koja je jedan od temelja pravednijeg društva. „Osjećam se kao da sam na konferenciji vatrogasaca na kojoj je zabranjeno govoriti o – vodi!“ Njegova druga knjiga Ljudski rod – povijest čovječnosti polazi od teze da su ljudi dobri, da nam je kao vrsti svojstvena suradnja i pomaganje, a ne sebičnost i nasilje. I u njoj, kao i u prethodnoj, Bregman nastoji dokazati da nešto što na prvu zvuči kao utopija, zapravo je vrlo realno i moguće. Tu tezu autor argumentira na primjerima iz povijesti čovječanstva, ali i aktualnih suvremenih događanja. Istraživanja o sociološkim i psihološkim aspektima ponašanja ljudi u kriznim situacijama dovode ga do zaključka da je zlo jače i intenzivnije, ali da dobroga ima više. A dobro kao da je manje privlačno i medijima i ljudima, zlo i nasilje dižu tiraže pa nam se s pravom čini da smo svakodnevno bombardirani samo lošim vijestima. Vjera u ljudsku dobrotu i altruizam u ovim neizvjesnim vremenima svima će nam dobro doći.

Naslovnica
Priredio/la: