Victor Hugo - Zvonar crkve Notre-Dame

U ove tužne dane, dok Francuska plače za “svojom damom”, mi vam predstavljamo roman Victora Hugoa, autora koji je u 19. stoljeću narodu osvijestio važnost  katedrale koja puni medijske vijesti posljednja dva dana.

Roman “Zvonar crkve Notre-Dame”, izvorno nazvan samo “Katedrala Notre-Dame”, pripovijeda priču o unakaženome i dobroćudnom zvonaru Quasimodu, ciganskoj plesačici Esmeraldi i pokvarenom svećeniku Frollu. Dok je središnja priča većini poznata, najveća vrijednost romana ostaje u pozadini svima koji ga nisu pročitali. Priča je to o velebnoj katedrali, spomeniku gotičke kulture, koja je na neki način istinski glavni lik romana. Ona je svjedok svih događanja, tihi promatrač, dom i utočište, simbol vječne umjetnosti. Ona je središnjica oko koje se okuplja srednjovjekovni pariški svijet, od francuskog kralja do društvene periferije i kriminalaca. Tišina monumentalne građevine i buka različitih građana zajednički svjedoče o istinskom životu u svim svojim verzijama. Hugo majstorski dočarava istovremenu punoću i prazninu jednoga vječnog spomenika, katedralu kao mjesto susreta duhovnoga i svjetovnoga, spokoja među hladnim zidinama i živahnosti svih slojeva društva koji se u njezinoj blizini okupljaju. Predstavljanjem katedrale kao zasebnog lika Hugo je upozorio na zanemarivanje umjetnosti i na važnost očuvanja spomenika kulturnog svijeta te uvelike pripomogao činjenici da se Notre-Dame danas promatra sa strahopoštovanjem.

„Vidimo sve te skladne dijelove jedne veličanstvene cjeline poslagane u pet orijaških katova, kako se razvijaju pred očima, u velikom broju a pravilno, s ogromnim bogatstvom u reljefima, kiparstvu i kamenorezbarstvu koje se s takvom snagom ulijeva u dostojanstvenu veličinu cjelokupnog zdanja. To vam je, može se reći, veličanstvena simfonija u kamenu, gorostasno djelo jednog čovjeka i jednog naroda, djelo u isto doba i jednostavno i složeno... (...) Jednom riječju, to je nekakva ljudska tvorevina, moćna i raskošna kao i djelo Božje od kojeg kao da je prisvojilo dvostruku značajku: raznovrsnost i vječnost.”

 

Priredila: Tina Mihić (17. travnja 2019.)