Pastoralizam se definira kao dnevno/sezonsko kretanje ljudi i životinja radi ispaše. Knjiga Anima (prevela P. Horvat), koja nije primarno stručna, već putopisna, navodi na pomisao da autorica temu transhumantnog stočarstva 21. stoljeća nije proučila samo s teorijskog aspekta, već ju je proživjela. U zemlji njezina podrijetla, Bugarskoj, kao i uzduž Balkana, s teškoćama opstaje taj vid aktivnosti star tisuće godina. Uništile su ga tvrde granice, urbanizacija, industrijalizacija, a kad je tkivo koje su sačinjavale nomadske rute pokidano, zgasnula je i pastirska, arhaična egzistencija. Žudeći je upoznati, Kapka se pridružuje obnovljenoj zajednici stočara na obroncima Pirina, koju su 90-ih osnovali ljubitelji životinja, entuzijastična braća Kamen i Ahilej, u cilju očuvanja ugrožene karakačanske pasmine konja, ovaca i pasa.
Nomadskom stočarstvu autorica se u potpunosti predaje, štoviše, biva zahvaćena magijom iskona te od promatrača postaje aktivan sudionik proživljujući puninu pastirskog života. Ljetnu sezonu provodi u planinskoj nastambi hodajući za ovcama, ponavljajući iscrpljujuću rutinu svakodnevnih obveza. Njezini opisi uključuju i realistične prizore života u izolaciji, mukotrpnu i požrtvovnu skrb nad šesto grla, zadivljenost nad transformacijama velebnog krajolika te odjek tegobnih okolnosti na (ne)snalaženje protagonista. Prisutna je i intimna dilema ima li dugoročno u takvom mikrokozmosu mjesta za ljubav.
Uza svu složenost motiva i snažan uvid u to što za današnjeg čovjeka znači povratak prirodi i sebi, na koji se način oživotvoruje ta dragocjena spona i pod koju cijenu, djelo je i počast pastirima i njihovoj vjernoj pratnji – psima, jer, kako rezimira autorica, ta odvažna, odana bića koračaju zemljom nezamijećena.
