Hrvatska književna enciklopedija

Prva dva sveska jedinstvenog projekta Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža, pod nazivom Hrvatska književna enciklopedija, možete pronaći i na policama Studijske čitaonice. Djelo daje cjelokupan pregled hrvatske književnosti kao trag kulturnog identiteta ovog prostora, a glavni urednik Velimir Visković mišljenja je da su enciklopedije nacionalnih književnosti rijedak primjer u svjetskim razmjerima, te da je teško naći neku koja bi se po obuhvatu tematskih područja mogla mjeriti s ovom. Enciklopedija je nezaobilazan kompendij čitateljima koji žele nešto saznati o povijesti i suvremenosti pisane riječi u Hrvatskoj, a u prilog tome govori činjenica o sveukupno planirana četiri sveska sa 6000 natuknica i 270 000 redaka koje je pisalo 286 suradnika. Ova nacionalna enciklopdija na sveobuhvatan način reprezentira sve činjenice vezane za hrvatsku književnost i znanost o književnosti. U djelu su obuhvaćene biografije pisaca iz svih razdoblja hrvatske književnosti do najnovijih pisaca za koje je relevantnost opusa jedini kriterij za uvrštavanje, a ne godina rođenja kako je uobičajeno, što joj daje dodatnu aktualnost. Obrađeno je 3000 biografija domaćih i 1000 stranih književnika koji su utjecali na našu književnost, stranih kroatista, te svih važnijih prevoditelja. Pojmovnik s interpretacijama književnih djela nešto je opsežniji od onoga u Leksikonu djela Školske knjige. Uvršteni su i svi važniji hrvatski časopisi i novine, te strani časopisi u kojima su surađivali naši pisci. Dat je opsežan pregled svih književnih rodova i najvažnijih vrsta, stilskih razdoblja i pravaca, npr. prikaz povijesti lirike, novelistike, esejistike, drame, epike, prevodilaštva, memoaristike, polemika, dnevnika, biografija, autobiografija i mnogih drugih žanrova te svi važniji tipovi stiha hrvatske proze. Specifična vrijednost ovog djela je u tome što nadopunjuje neka područja u postojećim povijestima književnosti; tako su npr. natuknice kritika, novela, časopisi obogaćene sažetom poviješću tih žanrova u Hrvatskoj. Dragocjeni su članci o knjižnicama, književnim arhivima, knjižarama, antikvarijatima, grafičkom oblikovanju itd. Opisane su i naše književne veze s drugim nacionalnim književnostima, kao i institucije i udruge pisaca koje utječu na razvoj književnog života. Aktualnu komponentu daju joj i prikazi nekih novih pojava vezanih uz tehnološku revoluciju, poput književnosti na internetu. Uz to, tekst prate ilustracije, jednim dijelom naslovnica knjiga, pa se tako može pratiti i povijest dizajna hrvatske književnosti. Obimnost i sveobuhvatnost obrađene građe navodi na pomisao da bi se iz enciklopedije mogle dobiti dvije povijesti književnosti: jednu koja bi se zasnivala na žanrovskoj obradbi i drugu zasnovanu na kronološkoj sukcesiji stilskih razdoblja.Hrvatska književna enciklopedija može poslužiti kao temelj proučavanja hrvatske književnosti prije svega stručnjacima, profesorima i studentima književnosti, ali i svima onima koje književnost zanima.