Čitam li „sto na sat“? Da, ali samo neke knjige. Po prilici, jednu ili dvije od deset među onima koje mi dođu u ruke. Jednostavno, previše je dobrih knjiga, siguran sam, koje još nisam otvorio; previše a da bih trošio preostalo svoje vrijeme na one što me ne zavedu do pedesete stranice. Knjiga kojoj to ne uspije nije vrijedna daljnjeg truda. Samo od 1950. do 2000. objavljeno je oko 36 milijuna knjižnih naslova, a po jedan se novi, statistički gledano danas objavi otprilike svakih 30 sekundi. Mislite li doista da se ijednom čovjeku isplati trošiti svoje usudom ograničeno vrijeme na knjigu koja mu na prvih pedeset stranica nije u stanju otvoriti nijedan prozor, ne izmamiti nijedan osmijeh ili udariti nijedan metaforički šamar. Unatoč tome - ili možda ipak: baš zato! - vrijedi čitati sto na sat. Zato da bi se brže odvajalo žito od kukolja, da bi se čim prije ponovo uronilo u potpuno novi svijet, čaroban i zavodljiv, kakav samo vješto isprepletene riječi mogu stvoriti. Da bi se opet, čim prije, na potpuno drugačiji način, doživjelo i zauvijek steklo ono iskustvo koje Gabrijel Zaid opisuje ovako:

 

Kakve veze ima koliko smo kultivirani i u toku, ili koliko smo tisuća knjiga pročitali? Važno je kako se osjećamo, kako gledamo, što činimo nakon čitanja, znače li nam što ulica i oblaci i postojanje drugih, jesmo li zahvaljujući čitanju i fizički intenzivnije živi.