Mladi židovski par, liječnik Eddy i medicinska sestra Friedel, 1943. godine deportirani su iz Nizozemske u koncentracijski logor Auschwitz te pokušavaju preživjeti do trenutka kad je Crvena armija 1945. godine oslobodila logor.
Psihološka drama Mračna kći autorice Elene Ferrante iz 2006. godine, u prijevodu Ane Badurine u Profilovu izdanju, analizira jedno majčinstvo te govori o njegovim negativnim i teškim stranama. Književna kritika djelo je nazvala moćnim ženskim romanom, romanom o majčinstvu, delikatnim i odvažnim djelom koje postavlja brojna pitanja, pa i ono je li majčinska ljubav zapisana u ljudskim genima.
Delphine de Vigan francuska je spisateljica čiji romani uvijek iznova šokiraju čitatelja, s obzirom na aktualnost tema o kojima piše. Posljednji roman, Djeca su kraljevi, bavi se onime čemu svi svjedočimo i/ili u čemu sudjelujemo – a to su društvene mreže, tj. digitalni svijet koji se isprepliće sa stvarnim uz latentnu dominaciju i prevlast. Što pruža svijet influensera, odnosno koje su njegove zamke, autorica pomno opisuje pripovijedajući potresnu obiteljsku priču u kojoj je upravo digitalni svijet preuzeo ulogu i utječe na živote djece Kimmy i Sammyja.
Napuštena gajeta autorice Zdenke Štefančić Mufa izrazito je slojevit roman, napisan besprijekornim stilom i jezikom. Radnja je smještena na neimenovani otok zadarskog arhipelaga, u vrijeme talijanske okupacije tijekom Drugoga svjetskog rata. Roman nudi uvid u tešku stvarnost života na otoku u vrijeme kad se plovilo isključivo na vesla ili na jedra, u svakodnevni društveni život malih otočnih zajednica, ljubav, život i smrt. Odsječenost od kopna, osobito u periodima loših vremenskih prilika, značilo je i slab i nikakav dotok informacija, životnih potrepština i svega ostaloga.
Radnja ove intrigantne proze odvija se u Pjongjangu 90-ih godina 20. st., za vrijeme diktatorskog režima Kim Il Sunga, obilježenog jezivom neimaštinom zbog izolacije Sjeverne Koreje, uzrokovane napetošću sa SAD-om.
Privredno ionako nerazvijena zemlja suočava se s epidemijom gladi, a stanovnici gradova prehranjuju se kašom od unutarnje kore drveća. Krađa kukuruzne krupice koju je počinio student Jin, paradoksalno, jer oteo ju je od policajaca koji su u raciji opljačkali i njegovu obitelj, postaje najgori čin izdaje države.
