Kenjaža, to ste sigurno pomislili mnogo puta, slušajući ili čitajući kakav ozbiljan govor ili tekst. Svijet je preplavljen njome, s problemom se srećemo svakodnevno, a da zapravo vjerojatno nijednom nismo ozbiljnije razmislili što bi običan ozbiljni govor, orijentiran na relevantno poznavanje teme, razlikovalo od ovog proizvođenja magle. Jer mi kad kažemo kenja ne mislimo pritom da govornik ili pisac jednostavno laže.
Scenarist Carlos Trillo i crtač Domingo Mandrafina prihvatili su se rada na stripu Spaghetti Brothers uslijed besparice, u situaciji kada nisu imali puno izbora. Pristali su štancati tjedne epizode za jeftin Lanciostory magazin, i ne sluteći, ubrzo su stekli kultni status. Za radnju su odabrali kriminalistički milje u New Yorku dvadesetih godina dvadesetog stoljeća. Poput stotine tisuća svojih sunarodnjaka, Grazia Carmela Centobucchi ukrcala se na brod za Ameriku, puna snova o toj obećanoj zemlji.
Riječ je o romanu koji prokazuje ratne i poratne malverzacije, spletke i zavjere u Hrvatskoj, spominjući, između ostalih, Ivu Sanadera, Vladimira Šeksa, Branimira Glavaša, Vinka Brešana, Zrinka Ogrestu, Zdravka Mamića, Tončija Huljića (koji je prošao osobito loše), dobar dio TV- scene…Fraiman je posebno interesantan kad opisuje (najčešće kroz dijalog svojih junaka) perfidne sustave kroz koje se provlače svi oblici krađa, korupcije, privatizacije, montiranih suđenja, farizejskih priopćenja i odglumljenih patriotskih zaklinjanja.
Kako izgledam drugima? Što misle o meni? Jesam li ostavio dobar dojam? - pitanja su koja često postavljamo u privatnim i profesionalnim životima. Kao odgovor zašto postavljamo takva pitanja kratko ćemo reći - ne želim izgledati loše pred drugima. Međutim, u našem je odgovoru sadržan samo dio istine. Ne samo da ne želimo loše izgledati pred drugima, nego se (iako to često ne želimo javno priznati) izrazito trudimo, provodimo puno vremena te ulažemo dosta novca kako bismo, prije svega, izgledali jako dobro!
Kada su 1985. godine Carllos Trillo i Jordi Bernet stvorili strip Custer, tada je to bila znanstvena fantastika, nisu ni slutili da će predvidjeti fenomene koji su danas toliko popularni poput Big Brothera. Dakle, stvarni život heroine Custer ovog kultnog stripa pažljivo prati televizija. Kamera i sveprisutni glas koji je mogao razgovarati s Custer bili su njezina stvarnost. Javnost morbidno špijunira ono što se događa u životu ove zamamne dektektivke….
