Čitateljski kluBB sastaje se u Ogranku Bili brig (otkud i ime i igra riječi kluBB), a namijenjen je djeci od devete do trinaeste godine. Klub vodi knjižničarka Ogranka Tina Mihić, a sudionici su mahom najredovitiji korisnici Ogranka, koji gotovo svaki trenutak slobodnog vremena provode u knjižnici. Klub se sastaje jednom mjesečno, uvijek subotom zbog različitih školskih smjena.
KluBB je s radom započeo u studenome 2024. godine, tako da je dosad održano tek nekoliko sastanaka. Članovi kluBBa redoviti su korisnici knjižnice i njezinih usluga, sudjeluju na mnogim radionicama, igraju društvene igre, pišu domaće zadaće, a i redovito pokazuju interes za upoznavanjem smještaja građe i značenja signatura. Ovaj je prostor za njih uistinu dnevni boravak. Međutim, kao pripadnici mladih generacija koji odrastaju s digitalnim tehnologijama, opterećeni školskim obvezama i nezadovoljni većinom lektirnih naslova, ti korisnici zapravo nisu ljubitelji čitanja i ovim klubom nastojalo ih se približiti knjizi te razviti ljubav prema tom načinju provođenja slobodnog vremena. Kako bi se napravila razlika između obvezne lektire koju učitelj odabire, ispitivanja i baratanja činjenicama poput vremena i mjesta radnje, likova i sadržaja, na kluBBu sljedeću knjigu za čitanje članovi biraju sami, a razgovor o pročitanome upravo je to – razgovor. Od njih se ne traži da poznaju detalje pročitanoga, pa čak nije ni važno ako ne stignu pročitati do kraja. Na kluBBu je važna zabava, atmosfera je opuštena, djeca su slobodna komentirati što im se sviđa ili ne sviđa, razgovaraju o svakodnevnim životnim situacijama i moralnim poukama koje prepoznaju u knjigama (prijateljstvo, empatija, razumijevanje, poštenje), a iz svake pročitane knjige voditeljica kluBBa nastoji izvući podatke koji nisu nužno važni za samu knjigu, ali djeci šire vidike, upoznaju ih s nečim novim i zapravo na zabavan i neobvezan način usađuju općekulturno znanje.
Primjerice, kad se čitala knjiga Grimizna istraga, djeci prilagođena verzija romana Arthura Conana Doylea o Sherlocku Holmesu, djeca su učila tko je uopće Sherlock Holmes i koja je njegova važnost u današnjoj popularnoj kulturi (filmovi, serije, animirani filmovi, stripovi). Gledali su fotografije muzeja u Londonu, a i zabavljali se pokušavajući jedni iz drugih iščitati tragove šerlokovskom metodom dedukcije, pritom učeći i što čini jedan kriminalistički roman. Čitajući knjigu Noć kad sam upoznao Djeda Božićnjaka Bena Millera, djeca su učila o Charlesu Dickensu, čijom je Božićnom pričom inspiriran taj roman, ali i o runama i Aurori borealis jer se i to provlačilo kroz roman. Nakon čitanja Fantoma u školi Thomasa Brezine vježbala su pisanje nevidljivom tintom uz pomoć limunova soka i topline, ali raspravljala i o hrvatskoj nematerijalnoj i materijalnoj baštini koja je pod zaštitom UNESCO-a, zbog spomena dvorca Schönbruna koji je također zaštićen spomenik pa je bio povod otvaranju teme. Roman Tudumi Roalda Dahla otvorio je pitanje cenzure, s obzirom na to da se u novije vrijeme Dahlovi romani cenzuriraju, što je posljedično dovelo i do proučavanja različitih izdanja romana Čudnovate zgode šegrta Hlapića Ivane Brlić-Mažuranić, kako bi se vidjelo u kojim je verzijama dječak „hrabar kao Kraljević Marko“ postao „hrabar kao vitez“.
Osim razgovora, djeca na sastancima gledaju i fotografije i snimke, kao i drugu literaturu koja se na neki način dotiče u razgovoru. Takav pristup čitanju, koji se odmaknuo od obveze pamćenja detalja, a približio onome što se može pročitati „između redaka“ i što djecu uči i o drugim stvarima u svijetu oko nas, pokazao se uspješnim jer se članovi vesele novim sastancima, razgovoru i novim spoznajama te sa zanimanjem biraju sljedeću knjigu.