Autobiografija Andrea Agassija mnogo je slojevitija nego što biografije obično jesu. Vjerojatno je i mnogo iskrenija od većine, s obzirom na sva priznanja koja je Andre u knjizi iznio.

Kao jedan od najboljih tenisača u povijesti, bio je favorit ili barem među favoritima na svim natjecanjima na kojima bi se pojavio. Stoga je prilično neuobičajeno pročitati da je namjerno prepustio meč suparniku ili da je konzumirao drogu. Ili da jednostavno mrzi tenis, od prvog dana kad je uzeo reket u ruke. 

S obzirom na odrastanje uz oca koji je umjesto njega odlučio da će njegov sin biti profesionalni tenisač, dugo se tražio i pitao tko je on zapravo. Jer sve što je on htio, nije mogao zbog očevih ambicija. Volio je momčadske sportove jer nikad nije bio individualac, a tenis je izrazito individualan sport. Volio je i književnost, no zbog tenisa školu je sveo na najmanju moguću mjeru. Stoga je dobrim dijelom ovo knjiga i o potrazi za identitetom. Vjerojatno svatko od nas nekad dođe u fazu pitanja kako smo došli ovamo gdje trenutačno jesmo, ali za većinu nas taj proces nije bio toliko nasilan, eventualno smo pustili da nas okolnosti nose. Za Agassija su slava, novac, pobjede, i sve što ide uza status jednog od najboljih sportaša na svijetu, bili u sjeni njegovih neostvarenih osobnih interesa, želja i ambicija. No možda ga je sve to i oblikovalo da postane mentalno jači i da ima uspješnu karijeru i onda kad je većina igrača koji su s tenisom započeli kad i on, već otišla u mirovinu.

Razotkrivanje je jedna fantastična biografija koja otkriva ne toliko glamuroznu pozadinu profesionalnog tenisa koliko ogroman niz slučajnosti koje se moraju poklopiti da bi se uopće postalo profesionalni tenisač i, naravno, velike žrtve koje je potrebno podnijeti.

Priredio/la: