Za narod Hadze iz Tanzanije, izuzevši istraživače nomadskih kultura, prije interneta malo je tko čuo. Danas, osim iz stručne literature, na portalima mogu se doznati zanimljivosti njihova specifičnog života. O tome je izvještavao i objavio knjigu poznati putopisac, fotograf i filmaš Davor Rostuhar, koji je bio i vodič dvadesetak ekspedicija u najudaljenije kutke svijeta. Nije čudno da se i tom, zbog zabačenosti nekad rijetko posjećenom plemenu, odlučio otići u goste, i to u dvama navratima (2013. i 2023.), bilježeći sve promjene koje su u međuvremenu na njima ostavile traga.
Hadze žive u malim skupinama od pet do deset pojedinaca različite dobi, pripadaju posljednjim lovačko-sakupljačkim zajednicama koje rabe samo resurse iz divljine, hranu konzumiraju trenutno, bez skladištenja, vlasništvo im je nepoznat koncept, govore drevnim kliktavim jezikom. Zanimljivi su i dragocjeni kao reprezentanti načina života naših dalekih predaka prije 10 000 godina. Autor je pokušao živjeti kako oni svakodnevno žive: odlazio je s muškarcima u višesatni lov, sa ženama u potragu za plodovima i vodom, slušao uz vatru njihove priče. Sve je zabilježio filmom i umjetničkim fotografijama koje svojim ekspresionističkim i dinamičnim izrazom čine bogati prilog knjizi kao skladna dopuna prikazu života usklađenog s prirodom.
Uz to, pisac nas nenametljivo vodi kroz razne pristupe kojima su se antropolozi koristili u opisima dalekih plemena i naroda, zaključno s danas općeprihvaćenom humanom postkolonijalnom teorijom s kojom se nastojao uskladiti. Vrijednost je ovog štiva što autor s nama dijeli brojne dileme i propitivanja o ispravnosti svojih stavova i postupaka spram plemena, sa željom da podrži njihovu autentičnost, ravnopravnost i autonomiju.
Priredila: Vera Vitori, 4. kolovoza 2025.
