Za čitatelje koji će rado posegnuti i za nešto starijim naslovima iz našeg fonda odabrali smo knjigu Preživjela da ispriča (2008. g.). U ovom autobiografskom romanu I. Ilibagiza na izuzetno snažan i osoban način govori o ratu u Ruandi.

Ratni sukobi u Ruandi zbivali su se 90-ih godina prošlog stoljeća, gotovo u isto vrijeme kada i u našoj domovini. Korijeni sukoba sežu još u kolonijalno doba koje je u Ruandi trajalo sve do 1961. g. Belgijska je uprava prema tipičnom kolonijalnom obrascu vladanja favorizirala  etničku skupinu Tutsi davši im političku i gospodarsku prevlast nad većinskim Hutuima (oko 85 % stanovništva). To je stvaralo političku napetost i povremene etničke sukobe koji su 1994. godine rezultirali građanskim ratom i genocidom nad Tutsijima. U kratkotrajnom sukobu poginulo je više od 500 000,  prema nekim procjenama i do 1 000 000, uglavnom tutskih stanovnika.  Veliku  odgovornost za ova stradanja imaju vodeće države međunarodne zajednice i UN: Činilo se da je svaki Hutu u Ruandi imao pušku ili mačetu, zajedno s naputcima da ih upotrijebi na Tutsijima – i nitko na svijetu nije prstom mrdnuo da ih zaustavi… UN je čak povukao svoje mirovne snage nedugo nakon početka ubijanja.