Novi roman Ivice Prtenjače mogao bi se čitati kao zrcalni odraz njegova Brda u nekoj pomaknutoj perspektivi. Neveliki opsegom i napisani u ich-obliku, oba romana kao svoje glavne likove imaju dva razočarana intelektualca srednjih godina u bijegu od suočavanja sa životnim problemima i samima sobom. Prvi bježi na brdo na neimenovanom dalmatinskom otoku. Drugi doduše fizički ostaje u Zagrebu, ali mu soboslikarski zanat kao njegovo utočište (brdo) omogućava nutarnje preživljavanje raspadnutog braka. Tiha repetitivnost intelektualno nezahtjevnog posla biva prekinuta upoznavanjem najnovijeg klijenta, Branimira Vukoje, kojeg junak i njegov pomagač Elvis zovu Vuk. Vuk je usamljeni starac koji od svojih majstora traži obnavljanje stana po točno utvrđenim pravilima. U njegovom su životu samo dvije žene: nećakinja Sibila kao budući stanar obnovljenog stana, te Vukova maserka Gordana. Postupno dolazi do sklapanja prijateljstva između junaka, Vuka i Elvisa, buđenja ljubavi između Elvisa i Sibile, prihvaćanja vlastite prošlosti i pomirenja s njom te opipljivog iskoraka naprijed u mijenjanje životnih okolnosti.
