Francuski pisac orijentalist M. Énard poznat je po svojim romanima koji suprotstavljaju kršćanski i islamski svijet s vjernim opisima mjesta na raskršću civilizacija.
Izvrsno je to napravio i u ovome kratkom romanu koji se temelji na bilješci iz 16. stoljeća, u kojoj se spominje da je sultan Bajazit II. pozvao Michelangela, jednog od najpoznatijih renesansnih umjetnika, da projektira most preko Zlatnog roga u Carigradu. Nakon što se posvađao s papom Julijem II., Michelangelo odlazi na put brodom i 13. svibnja 1506. iskrcava se u Carigradu. Tijekom kratkog boravka u znamenitoj prijestolnici doživljava susrete s pjesnicima, arhitektima, dvorjanima i cijelom paletom ljudi koji ga fasciniraju svojim neobičnim osobnostima. Michelangelo je očaran gradom koji je opisan mirisima, bojama, zvukovima, pjesmom i gotovo je nestvaran. Osim što opisuje zahtjevan proces projektiranja mosta, Énard daje uvid i u umjetnikovo unutrašnje stanje u kojem je rastrgan između ponosa, sumnje, tjelesne žudnje i svega onoga što muči i svakoga običnog čovjeka.
Središnji je motiv romana most koji Michelangelo projektira za sultana, a koji nikada neće biti sagrađen, no ostaje kao metafora kojom umjetnik pokušava premostiti jaz između različitih svjetova, vjera i identiteta.
Kritika je roman opisala kao mali dragulj suvremene francuske proze. Zahvaljujući jednostavnom jeziku i dubokoj simbolici, djelo se smatra „minijaturom o umjetnosti i susretu civilizacija“. Na hrvatskome se može pročitati u prijevodu Mije Pervan.
Priredila: Vesna Karuza, 24. studenoga 2025.
