E.P. simpatičan je starčić koji ne zna za stres i vjerojatno je najopuštenija osoba na planetu. On pati od anterogradne i retrogradne amnezije što znači da nova sjećanja ne može stvarati, a starih se ne sjeća. Zarobljen je u vječnom sadašnjem trenutku. A to ga ne ometa ni najmanje. Jer naime ne sjeća se da ima poteškoća s pamćenjem. Ponekad se ustane i doručkuje a zatim se vrati u krevet. Ustaje opet i još jednom doručkuje jer se ne sjeća da je već doručkovao. No nakon ponovljenog doručka ne može biti siguran je li već jeo pa doručak sebi spremi i po treći put. Suprugu svaki put pozdravlja kao da je nije vidio desetljećima. A čitajući novine, dok dođe do kraja naslova zaboravi što je pisalo na početku...
S druge strane, Ben Pridmore zna pedeset tisuća znamenaka broja pi i može upamtiti redoslijed 1528 slučajno odabranih brojki. Kim Peek (znameniti Kišni čovjek) zapamti cijeli telefonski imenik uz potrošenih 10 sekundi po stranici, a novinar S. nema potrebe za bilješkama. On je hodajući diktafon. Upamti sve što čuje. Ali doslovno sve. A to sve što percipira ne može obraditi drugačije nego kao sirovi podatak. Što znači da pamti mehanički, bez ikakvog konteksta. Isti je slučaj i s Kim Peekom. Njihove sposobnosti dogodile su se uslijed ozbiljnog oštećenja mozga. No spomenuti Ben Pridmore svoju je sposobnost zapravo uvježbao. On je mentalni atlet. Svjetski prvak u pamćenju. I upamćeni su mu podaci podjednako sirovi kao i Kimovi.
