Joža Horvat (Kotoriba, 10. ožujka 1915. - Zagreb, 26. listopada 2012.), bio je hrvatski književnik, suvremeni klasik.
Prvih deset godina života proveo je u dječačkoj slobodi, odrastajući na obali rijeke Mure, što je uvelike odredilo njegovu spisateljsku poetiku.
Pohađao je Filozofski fakultet, radio kao tajnik Matice hrvatske, bio urednik Kola i časopisa Republika. Pisao je romane, pripovijetke i drame, filmske scenarije, novinske članke i radiodrame. Knjige su mu prevođene na ruski, poljski, češki, slovački, mađarski, bugarski, albanski, kineski i esperanto.
Bio je poznati pomorac.
Posljednjih godina života živio je u Zagrebu, ali značajni dio svojeg vremena provodio je i na ranču u Gorskom kotaru. Bez obzira na visoku dob, bio je vitalan i lucidan. U hrvatskoj športskoj povijesti ostat će zapamćen i kao prvi Hrvat koji je, uz suprugu Renatu, sina Marka te Vladimira Hrlića, oplovio svijet na športskom jedrenjaku.
Njegovo svjetski najpoznatije djelo je putopis Besa - brodski dnevnik, nastao na temelju zapisa s putovanja jedrenjakom Besa oko svijeta.
Krajem 2005. godine objavio je memoare pod naslovom Svjedok prolaznosti, kao završno djelo u nizu njegovih izabranih djela. U toj je knjizi opisan cjelokupni životni put, od rođenja i dječaštva u Kotoribi, do odlaska u Zagreb pa u partizane, te poslijeratni period u kojem je Horvat zbog svojega djela Ciguli-miguli bio označen kao neprijatelj partije i nakratko uklonjen iz javnog života. No, ta ga je epizoda okrenula moru, i upravo su nakon njegovih plovidbi svijetom nastale njegove najbolje knjige. Nažalost, voda se kao element pokazala fatalnim za Horvata, uzela mu je oba sina.
Vezama Horvatovih knjiga i prirode bavi se međimurska udruga ZEO Nobilis.
Poveznica na katalog: