Ja se ne bojim

Početna strana » Ja se ne bojim

Članovi Dioptrije čitali su pravi talijanski gorko-slatki biser - "Ja se ne bojim" N. Ammanitija.
Evo osvrta o knjizi voditeljice ovog kluba čitatelja za mlade - Ive Pejković:

1978. godine u južnoj Italiji, iza sedam brežuljaka, tamo gdje nema google maps uputa, sunce prži i prži. Ljeto je u Acqui Traverse, a Micheleu je 9 godina i dane provodi sa svojom malom ekipom. Uglavnom se bave međusobnim zadirkivanjem – Micheleova mlađa sestra je cvikeraš, a Barbara je debeljuca. Ali ima grudi.

Samoprozvani vođa ovog čopora je Lubanja, koji djecu najčeše tjera na kojekakve gluposti ne bi li tako razbili dosadno ljeto u talijanskoj pripiz…pardon, idiličnom zaseoku.

U jednom od pohoda na susjedovo polje, djeca otkrivaju napuštenu kućicu, a ono što otkriva Michele kada ostaje posljednji u grupi na odlasku, da bi pokupio sestrine naočale, promjenit će njegov život.

Zauvijek.

Ali, on se ne boji.

U jami je ljudska noga! Takva tajna je nešto najbolje što se može dogoditi jednom 9-godišnjaku, zar ne?

Sljedeći dan, Michele otkriva da noga nije amputirani dio tijela, već pripada mršavom, prljavom i potpuno izmučenom dječaku, očito njegovom vršnjaku. Kako je dospio u jamu? Tko su zlikovci koji ga tu drže? Znatiželja ubija mačke, u ovom slučaju, dječake.

Pomažući zarobljenom dječaku, a nemajući pojma kako i zašto se maleni zatočen, Michele će se uvaliti u nešto što nije mogao ni sanjati. Njegovo djetinjstvo na neki način završava na dan kada razotrkiva otmičare jadnog dječaka…

Je li moguće da Michele više ne može prepoznati vlastitu obitelj i najbliže susjede? I hoće li njegova humanost prevladati osjećaj dužnosti prema dominantnom ocu? Hoće li Micheleova majka prestati biti žrtvom patrijarhalne sredine u kojoj ”postoji” samo uz svojeg supruga? Na ova pitanja potražite odgovor u kratkom romanu ”Ja se ne bojim” Niccola Ammanitija, koji je nastao devedesetih godina kada je pisac putovao prema talijanskoj južnoj regiji, Apuliji.

Roman je 2001. godine osvojio književnu nagradu Viareggio-Repaci, a prodaje se kao lud, jer je objavljen na preko 20 jezika. Po romanu je snimljen i film u režiji Gabriele Salvatorea.

Knjiga je nastala prema istinitom događaju, otmici jednog dječaka iz Milana 70-tih, kada je otmica u Italiji bila uobičajena pojava. Primjerice, 1978. godine izvršeno je 600 otmica, najčešće djece bogatih moćnika. To je svijet našeg junaka Michelea, izvana tako romantičan…netaknuta priroda, talijanska idila, iznutra brutalna, pokvarena i nemilosrdna rupa.

”Ja se ne bojim” podsjetit će vas na ”Pet prijatelja”, ali imat ćete dojam da to nije pisala Enid Blyton, nego Stephen King.

Ako želite priču koja će vas potpuno zarobiti (čita se u jednom zalogaju), dirnuti, priču o ruralnoj sredini u kojoj se jedno prijateljstvo protivi svim onim ”nepisanim pravilima”, ovo je roman za vas.

A nakon toga, poželjet ćete još Ammanitija.

 

P.S. A, ako želite još Ivinih preporuka - skoknite do njenog bloga smiley.

P.P.S. A, evo i preporuke kolega našeg Odjela za odrasle - Ammanitijeva knjiga Nek zabava počne  wink.

Klub čitatelja: