Drugi svjetski rat bjesni, a posebno se važna bitka vodi na Atlantiku. Njemački admiral Karl Donitz dao je izričitu zapovijed da se preživjele s potopljenih brodova ne spašava, nego da se odmah bježi i napusti mjesto bitke. Tu zapovijed talijanski podmorničar Salvatore Todaro odlučio je ignorirati. Potopivši belgijski teretnjak, spasio je 26 preživjelih članova posade te, riskirajući vlastitu podmornicu i posadu, prvo ih teglio pa potom i ukrcao u ionako tijesno plovilo i, sporo ploveći po površini, odveo na Azorsko otočje. Put je, naravno, bio opasan jer se nekima u talijanskoj posadi nije svidjelo riskirati život za neprijatelja koji ih je, uostalom, pokušao i sabotirati iznutra tijekom putovanja, a gađali su ih i engleski ratni brodovi.
Osamdesetak godina poslije svijet je opet u nemiru, trzavice između zemalja rezultiraju dugogodišnjim manjim ili većim sukobima koji tjeraju valove izbjeglica na bijeg prema zapadu. Potreba je tolika da tisuće ljudi riskiraju prelazak Sredozemnog mora u brodićima u jedva plovnom stanju, prekrcanima do te mjere da ih svaki val puni morem, a do cilja koji je stotinama milja daleko treba preživjeti tisuće i tisuće valova… Mnogi od njih na koncu se utapaju jer talijanska Obalna straža ima naredbu ignorirati te nesretnike.
Edoardo De Angelis (redatelj) i Sandro Veronesi (pisac), zapanjeni ksenofobijom koja je zahvatila Italiju pred valovima izbjeglica, posegnuli su u povijest vlastite zemlje i sjetili se zapovjednika Salvatorea – Sandro napisavši roman, a Edoardo snimivši film o tome istinitom događaju. U maniri legendarnog Das Boota, klaustrofobičan život podmorničara ovaj je put obogaćen humanošću i suosjećanjem, inspirirajući čitatelja na snagu i ustrajnost u onome što zna da je ispravno.
Priredio: Ante Kolanović, 16. lipnja 2025.
