Sandro je kockar. Sin jedinac, rođen u Riminiju, sada živi u Milanu i radi u reklamnoj industriji. Ovisnik je o kockanju i na kartama gubi goleme količine novca. Ta ovisnost razara roditelje koji ga vole, zbog njegove ovisnosti mami se vjerojatno raspuknulo srce, iako to nikada nitko nije izgovorio. Partnerica ga napušta, a samoga sebe gura u bezdan srama i samoće.
U četiri godine jedanaest puta izvučen je iz kockarskih dugova – novac je dolazio bezuvjetno, s druge strane telefonske žice. Scenarij je bio uvijek isti: lažno pokajanje, glumljena ljutnja, obećanja bez pokrića. A roditelji, slomljeni i bespomoćni, ponavljali su rečenicu: „Imamo samo tebe, pa uzmi – i prestani.” Znali su da ne prestaje, ali nisu mogli stati s davanjem. Tako su hranili njegov porok, nesvjesni da time još više udaljavaju sina od samoga sebe.
Čitajući roman, silno navijamo da se Sandro oslobodi ovisnosti i ta napetost drži nas do kraja romana. Hoće li Sandro uspjeti jer kockanje je bršljan kojega se nije lako osloboditi i koji se uvijek prijeteći nadvija nad ovisnikov život?
Iza autorovih škrtih dijaloga i kratkih rečenica valja se more neizgovorenih emocija. Iako su potpuno različiti, iskrenost i bezgranična roditeljska ljubav zbližavaju oca i sina u najosjetljivijim životnim trenutcima, kad otac sazna da je smrtno bolestan i da mu se približava odlazak s ovoga svijeta.
U njegovim stranicama odzvanja tišina između rečenica, ona tišina koju poznaju svi koji su voljeli nekoga tko se samouništava. Kroz složen odnos oca i sina, autor istražuje granice oprosta i snagu povjerenja, koje se, i kad sve izgleda izgubljeno, može ponovno izgraditi – ali samo istinom.
Priredila: Silvana Kuman, 27. listopada 2025.
