Na naslovnicama knjiga obično pišu svakakvi hvalospjevi za koje već nakon prvih nekoliko stranica shvatite da baš i nisu točni. Međutim, ponekad se pojavi pokoja knjiga koja se ne hvali pretjerano, nego je opisana s nekoliko jednostavnih pridjeva koji se kasnije pokažu točnima. Pustinjak je točno takva knjiga, sirova i potresna, kako piše na njezinim koricama… 

Glavni lik knjige je Erhard Jorgensen, danac koji na Kanarskom otočju već desetljećima vozi taksi. Nadimak Pustinjak dobio je zbog svog životnog stila: nastanio se u zabačenoj kolibici oko koje se vrte jedino dvije koze – Laurel i Hardy. Živi neuredno, nezainteresirano, no nije ni pijanac ni propalica, zapravo je vrlo odgovorna osoba, jednostavno je potpuno flegmatičan i ravnodušan. 

Upravo njegova osobnost i simpatičnost nekako ne dozvoljava da ovim romanom zavlada mračna atmosfera, čak je u nekim trenucima nemoguće ne nasmijati se. Ipak, ona spomenuta sirovost i potresnost očituje se u ponekad eksplicitnim opisima, samoj radnji i zločinu o kojemu je riječ te žalosnim i teškim sudbinama mladih ljudi. Definitivno je riječ o jednom od boljih i originalnijih trilera koje smo u posljednje vrijeme imali priliku pročitati.