U suvremenom svijetu riječi su često jedini svjedoci zaboravljenih stvari, znanja, vještina i postupaka. Što je to ancikor, spicivanje, imbrač, mačak, ašumivanje? Treba li to uopće znati i čemu takvo znanje služi? Ima li smisla te riječi čuvati, o njima brinuti i tumačiti njihova danas, naizgled, nepotrebna značenja? Prof.dr.sc. Vladimir Skračić i doc.dr.sc. Nikola Vuletić, predavači na ovom Morskom utorku drže da ima i tim se uvjerenjem ravnaju u svome znanstvenom radu. No, iako je odjek takvoga rada dosad bio neznatan, odlučili su ipak nastaviti pa najprije ukratko izložiti stavove i prijedloge za jedan mali projekt (to je termin koji danas svi razumiju) pod naslovom: Jadranska jezična ambulanta. Ova ambulanta imala bi svoju dijagnostičku i terapeutsku svrhu, ali bila bi i ono što etimološki znači riječ ambulanta, to jest mobilna stanica, koja bi, osim u Zadru, od mjesta do mjesta pružala pomoć “unesrećenima“.
Stara portugalska poslovica kaže: ako ne znaš boga molit, idi na more! Ljudi koji odlaze na more suočavaju se s opasnostima s kojima se ljudi koji nikad nisu napustili sigurnost kopna nikad ne susreću. I upravo opasnosti s kojima se u svom zanimanju susreću pomorci, dovele su vrlo rano na obalama Sredozemlja do razvoja specijalizirane pomorske religije. Pomorci koji dolaze iz različitih etničkih i kulturnih sredina imaju više dodirnih točaka između sebe, nego među pripadnicima svog naroda i društva koji nemaju dodira s morem. Jedan od tih naroda su i stari Grci, koji su vrlo rano u svoju religiju uveli i pomorski aspekt štujući različita božanstva koji bi im mogli pomoći na njihovim putovanjima, te razvijajući osobite rituale koji su isključivo vezani uz more. Ovo predavanje će pokaziti na koji način su grčki pomorci vidjeli svoju okolinu, kako su se suočavali sa svojim strahovima, fizičkima i psihološkima, kojim bogovima su se obraćali za pomoć i u konačnici koliko su slični, a koliko drugačiji od ostalih pomoraca danas i u prošlosti. Predavač je doc. dr. sc. Lucijana Šešelj.
Na bibliobusnim stajalištima u Islamu Latinskom, Posedarju, Banjevcima, Vukšiću, Zemuniku Donjem, Nadinu, Rašteviću, Polači i Tinju smo uz pomoć studenata sa Odjela za informacijske znanosti i Odjela za izobrazbu učitelja i odgojitelja Sveučilišta u Zadru od 23. do 25. ožujka čitali djeci priče radi poticanja na samostalno čitanje. Ove aktivnosti dio su manifestacije Zadar čita 2015.
Hrvoje Ivančić rođen je 1983. u Zaboku. U rodnom gradu završava Osnovnu školu Ksavera Šandora Đalskog i Gimnaziju A.G. Matoš, a studij povijesti završava u Zagrebu. Kako sam kaže, bježao je sa satova fizike i kemije, radio je uvijek sve po svome i u gimnaziji bio loš učenik. No, onda je upisao studij povijesti i sve je krenulo na bolje, a povijest mu je i danas velika ljubav.


