Uz Ernesta Hemingwaya i Jacka Kerouaca, Kurt Vonnegut lako moguće zauzima poziciju najvećeg američkog književnika 20. stoljeća. U svakom slučaju on jest među ključnim figurama američke književnosti, a ne srami ga se ni cjelokupna svjetska književna scena. Dapače... No ono što Vonneguta podosta razlikuje od Hemingwaya, Kerouaca, Bukowskog ili pak Burroughsa, ali i ostalih predstavnika suvremene američke književnosti, nekako je ipak ta izraženija intelektualnost. U trenucima u kojima kod spomenutih ličnosti prevlada emotivnost, kod Vonneguta ispliva drugačije rješenje: kristalno čisti, ničim ometeni - razum.

Njegovo zasigurno najpoznatije i najutjecajnije djelo, Slaughterhouse 5 (kod nas, nikad prevedena, Klaonica 5), VELIKO je djelo. Jedako kao što je veliko djelo Apocalypse now (u svijetu filma), ili Dark side of the moon (u svijetu glazbe). Satirična je to priča o nes(p)retnom Billyu Pilgrimu koji neovisno o svojoj volji putuje kroz vrijeme, od trenutka do trenutka, bez osjećaja za prošlost, sadašnjost ili budućnost. On je ratni veteran. Ali u isto vrijeme i unovačeni tinejdžer. Također i bizarna pridošlica planeta Tralfamadore, izložena u kozmičkom zoološkom vrtu, na salve oduševljenja svih okupljenih Tralfamadoraca, bića dovoljno razvijenih da objekte promatraju u četvrtoj dimenziji. Također je zarobljen i zatočen u Dresdenu. I to one noći u veljači 1945. kad će u zračnom napadu od strane Amerikanaca Dresden izgubiti barem 135 000 žitelja. Otprilike 50 000 više nego Hirošima u ljeto iste godine. No Billy je tu noć preživio. Poginuo je jednom u vremenu, kad je imao sedamdeset i koju. Ali tu priča ne završava. Jer taj događaj njegove smrti tako je nevažan za njegovo postojanje...

Klaonica 5 nije znanstveno-fantastično djelo već je naprosto fantastično djelo! Vonnegut je bio poznat kao iznimno inteligentan pojedinac s izrazitim humanim uvjerenjima. Na svu sreću bio je darovit po pitanju pisanja pa mu je misao zaživjela i preživjela. A sva njegova uvjerenja očituju se ponajviše u ovoj satiričnoj priči, jednoj od najhumanijih ikad ispričanih. To je poprilično istinita priča. Podosta psihološka i potpuno antiratna, ispričana neodoljivim gogoljevskim smijehom kroz suze. Vonnegut je svjedočio tom zračnom napadu na Dresden, kao američki vojnik zarobljen u klaonici i spremištu mesa koje se zaista zvalo Klaonica br. 5. Upravo zbog toga čitajući ovo djelo stječe se dojam kao da taj nesretni i nespretni Billy Pilgrim uopće niti nije književni lik, već stvarna ličnost čija je priča morala biti ispričana.

A ta priča onkraj je ljudskog poimanja logičnog. Billyijevo postojanje nije pravocrtno. Poimanje njegova vremena blisko je zapravo Einsteinovom. Sav njegov život odvija se u složenom hiper prostor-vremenu u kojem je četvrta dimenzija standard, što na trenutni ljudski um djeluje shizofrenično. Upravo zbog takvog poimanja vremena Billyjeva smrt nije kraj ove Vonnegutove priče - radnja se naprotiv odvija dalje, skupa s Billyem. I tako dalje, i tako dalje, i tako dalje... Fabulu se može prepričavati unedogled, do sitnih detalja a da se zadovoljstvo čitanja ne narauši ni najmanje. Sam Vonnegut u uvodnom dijelu otkriva kako knjiga počinje i kako završava... jer početka zapravo niti nema. Kao ni kraja.  Sve je u vječnom pokretu. I izvan logike je. Barem one koju trenutni ljudski um može pojmiti. Billy tako zna kad, kako i zašto će umrijeti. No to ga ni najmanje ne brine. Od Tralfamadoraca je naučio da svi trenutci oduvijek postoje pa će prema tome uvijek i postojati. Upravo u takvoj mašti leži ljepota Vonnegutove riječi. A tko zna, možda se ta mašta jednog dana pokaže spoznajnom. Možda se ispostavi da je oduvijek bila riječ o slučajnom prijevremenom - znanju.

Povodom Dana Gradske knjižnice Zadar, Središnja knjižnica i Ogranak Bili brig u srijedu 3. listopada 2012. godine radit će do 18:30 sati.

Pozivamo korisnike da se pridruže programu koji počinje u 19 sati u Središnjoj knjižnici (Ulica Stjepana Radića 11b)!