Onaj tko voli H.P. Lovecrafta ne može se zakleti da mu Edgar Allan Poe nije drag, dok u suprotnom to čak i može biti slučaj. Comte de Lautreamont je međutim taman negdje na razmeđi i djeluje kao karika koja nedostaje u razvoju horora u književnosti od Poea do Lovecrafta, dvojca koji je ovaj žanr i definirao. Rođen u Montevideu kao Isidore Ducasse, svoje jedino djelo, sablažnjivu odu grozoti i strahu nazvanu Maldoror, potpisuje pseudonimom Comte de Lautreamont i dovršava 1869. godine, da bi već sljedeće 1870. preminuo od sušice u Parizu. Lautreamontovo djelo za života ni najmanje nije bilo prepoznato. Čak štoviše, zbog eksplicitnih šokantnih detalja generički je i odbijano, a priča kaže da je čak i nakladnik odmah po izdavanju od autora tražio da se opravda. Tek nekoliko desetljeća nakon smrti Lautreamont dolazi na svoje kad ga otkrivaju i u 'život vraćaju' nadrealisti na čelu s Andre Bretonom koji ga čak smatraju svojim suvremenikom te ništa manje važnom književnom figurom od jednog Rimbauda ili Baudelairea.

Priča prati Maldorora, Lautreamontovog alter ega, koji odbačen od svijeta za uzvrat, uslijed svojih lutanja, tom svijetu čini ništa što bi se nazvalo dobrim i moralnim. Prepun sadističkih vizija, sablažnjivih morbidnih djela, fantastičnih nadrealnih krajolika, grozote i straha, Maldoror također obiluje i humorom, ali onim najcrnjim kojeg je teško uopće i prepoznati. Stoga iako Lautreamontovim izrazom vlada estetika ružnog, pa čak i odvratnog, njegova književnost nije ništa više od genijalne uvrnute parodije.

Izniman književni potencijal Lautreamont nažalost nije stigao izoštriti i dovesti do konkretnog vrhunca kao što je to pošlo za rukom spomenutom Poeu ili pak Lovecraftu. Preminuo je naime u 24. godini života, izmaknuvši potpunom zaboravu tek jednim cjelovitim djelom kojim je i osigurao svoju bezvremenost. Nakon 143 godine od objave izvornika Maldoror je 2012. dočekao evo i svoje prvo hrvatsko izdanje. Tako Lautreamont kod nas tek počinje živjeti, a beskrajni košmar njegove mašte za hrvatske čitatelje tek počinje. Sad samo ostaje pitanje tko se neće dati zavarati, tj. tko će u svemu tome što je Lautreamontov naizgled uvrnuti um uspio izmaštati, pronaći crni humor i inteligentnu parodiju?! :)

Težina vode, autorice Anite Shreve, naslov je kojim nastavljamo seriju prikaza knjiga koje su prije desetak godina bile izuzetno česta meta korisnika Gradske knjižnice Zadar. Tome sigurno nije odmogla ni direktna preporuka Oprah Winfrey, koja je veliki ljubitelj djela Anite Shreve.

Radnja romana odvija se u Novoj Engleskoj, kad na otok Smuttynose pristaje jedrilica u kojoj se nalaze Jean (glavni lik romana i reporterka koja mora napisati prilog o ubojstvima koja su se prije više od 100 godina dogodila na spomenutom otoku), njezin suprug Thomas, kćer Billie, Thomasov brat Rich, i njegova djevojka Adalina. Odmah na početku napetosti između likova više su nego očite, dajući nam do znanja da će psihološki aspekt likova biti jedan od važnijih elemenata knjige. Radnja odiše mračnom i tjeskobnom atmosferom, mnogo je toga neizgovorenog među likovima, mnogo je tajni, ne samo o tome što se uistinu dogodilo prije 100 godina na Smuttynose-u.

Napetost, neizvjesnost, strah, mračne tajne i misteriji ljudskog uma, okosnice su ovog romana. Uzmemo li u obzir i odličan stil pisanja autorice koja fantastično upravlja pričom i vodi nas kao opčinjene sve do kraja, ovo je jedan od boljih romana u žanru psihološkog trilera.

Svi znate tko je bila Lajka. Prvo živo biće u svemiru u kojeg ju je lansirao SSSR davne 1957. godine. Taj mali psić mješanac, pokupljen s moskovskih ulica, postao je simbol sovjetske pobjede nad SAD-om u svemirskoj utrci (barem do tada). Nick Abadzis autor je stripa o toj maloj mješanki koja je vjerojatno najpoznatiji pas u povijesti te nam donosi priču, drugačiju i potresnu.

"...ovo je mjesto spomenik ljudskoj ambiciji" citat je iz stripa. U tom citatu možemo pronaći sve ono o čemu ovaj strip govori. Gdje je kraj ljudske ambicije? Postoji li neka granica koju ljudska vrsta neće preći u ime tzv. napretka? Postoji li opravdanje koje nećemo smisliti? Lajka, žrtva ljudske ambicije, slavljena junakinja koja ustvari nije ništa drugo nego mučenik, poslana je na put bez povratka kako bi se zadovoljila ljudska taština. Ništa čudno naravno, tko od nas na ovaj ili na onaj način ne uzima životinje zdravo za gotovo ili ih iskorištava za svoju zabavu? Ovaj strip kritika je takvog ljudskog odnosa prema životinjama, kritika je bezobzirnosti i nemilosrdnosti, taštine i sebičnosti, a spomenik za Lajku i sve druge Lajke prije i poslije nje.

Lajka je strip lišen ideologije, a pun morala i suosjećanja, nevinosti i nesreće. Pročitajte ga, nije loše s vremena na vrijeme malo zastati i razmisliti tko je morao patiti i umrijeti da bismo mi uživali.

Ako niste od onih kojima vrućine ne smetaju za čitanje, a ipak želite čitati, forma kratke priče mogla bi biti rješenje za vas. Naslov koji za vas predstavljamo iz fonda Gradske knjižnice Zadar, Iznenada netko pokuca, zbirka je kratkih priča jednog od najpopularnijih izraelskih pisaca današnjice, Etgara Kereta.

Teme kojima se Keret bavi svakodnevne su, svima bliske, bez pretjerane dramatičnosti ili klišejiziranosti čestih u takvim temama. Laganje, snovi, nevjerojatne situacije, ulaganje novca u ono što unaprijed znamo da je propala investicija, arogancija, i još mnoge druge ljudske slabosti i mane Keret sasvim nenametljivo provlači kroz svoje priče, nudeći nam da sami odlučimo tko je u priči pozitivac a tko negativac. Često pozitivca ni negativca uopće ni nema, nego se, eto, nešto jednostavno dogodilo.

Ako tražite laganu razbibrigu za ove teške, opterećujuće ljetne dane, Iznenada netko pokuca bi mogla biti knjiga koju trebate.